Showing posts with label lom. Show all posts
Showing posts with label lom. Show all posts

Monday, 11 March 2019

Pročitano u januaru 2019. godine

Krenuo već i mart, no, što zbog posla, što zbog nekih drugih stvari, ja nikako da se osvrnem na ono što sam čitala u januaru, uglavnom u toku praznika.

Dakle, šta se čitalo?

Razgovori, Vilijam Barouz. Izbor iz Burroughs Live. Kao što se da naslutiti po naslovu, razni su razgovarali sa Barouzom o svemu i svačemu, i pošto je reč o Vilijamu Barouzu i razgovorima vođenim posle pojave sušte genijalnosti kakva je Goli ručak, i o gomili jako interesantnih ljudi o kojima Barouz priča, čim se dočepate knjige, čeka vas mnogo, mnogo uživanja. Ko zna ko je Barouz, zna i šta da očekuje; ko ne zna, vreme je da nauči.

Čitajte i uživajte.










The Cat Inside, opet Barouz. Crtice o svemu i svačemu, i dosta tog svega i svačega ima veze sa mačkama, što bukvalno, što figurativno. Ako ste pročitali genijalnost od Barouzove Knjige snova, pa, The Cat Inside je po mnogo čemu slična. Ako još niste čitali Knjigu snova, čekaju vas dve predivne knjige za uživanje.













Devojčica koja se napila mesečine, Keli Barnhil. U mnogo čemu, ovo je baš fina knjiga za decu, onakva kakva treba da bude. Super kreće, sa dobrom vešticom koja spasava bebe, i bebom koja se neplanirano puni magijom, i minijaturnim zmajčetom, i dobrim velikim čudovištem iz močvare koje je mnogo, mnogo više od toga... Problem je što se onda sve uspori, i postane repetitivno. A ciljna grupa su deca od 10 i više godina, pa uopšte nisam sigurna da će imati strpljenja da nastave. E, sad, ako se ne smorite toliko da odustanete, da znate da se kasnije ubrzava (ali ni u jednom trenutku ne postaje zbrzano, ni otaljano), i da je, ukupno uzev, ovo baš lepa knjiga za decu. Ja se nisam pokajala što sam izdržala i sporije i repetitivne delove.







Drčna, Dženifer Metju. Dobra zabava. I ne samo to. Može da se desi da neko pomisli da je ovo samo neka glupa knjiga za tinejdžere, ili feminističko smaranje, ali niti je smaranje, niti je glupost. Naprotiv.

Dakle, jednoj devojci dosadi što se dečacima sportistima iz njene škole sve dozvoljava, uključujući i ponižavanje i maltretiranje devojaka, i kreće u akciju, koja potpuno neplanirano preraste u nešto mnogo veće. I ne, nije ona savršena, niti sve ide glatko, niti su svi dečaci kreteni; u suštini, niko tu nije savršen, ali dobri ljudi su dobri ljudi, što znači da će i da saslušaju, i da se potrude da postanu bolji.

I znam da sve ovo možda i ne zvuči baš zabavno, ali zaista jeste.





Škola za anđele, Isidora Bjelica. Delom autobiografsko delo (ne shvatati bukvalno), delom saveti i preporuke. Za neke ljude ova knjiga će biti nešto na šta će samo da slegnu ramenima, ili je neće ni pročitati (sasvim legitimno, naravno), a nekima koji se osećaju izgubljeno zbog raznih životnih nedaća i ne znaju šta i kako dalje mogla bi da znači mnogo.













Deca krvi i kosti, Tomi Adejemi. Fino je ovo. Ima nekih početničkih problema (recimo, autorka može da osmisli kako će likovi da se razvijaju, ali izvedba nije baš najsrećnija zbog nedostatka zanatskog umeća, sa sve štabre ljubavnom pričom i štabre povremenim nerazumnim ponašanjem glavne junakinje, al' 'ajde, zapravo je još dete), plus mi se čini malko amerikanizovanim (mada u potpunosti razumem zašto bi to uradila), plus mi se čini da je koristila dosta umetničke slobode kad se radi o božanstvima (na šta pisac ima puno pravo, i, sa druge strane, makar nije išla u smaračke klišee tipa zle Morane i zlog Lokija i zlog Crnoboga (ne, nema ni Morane ni Lokija ni Crnoboga)). Super je što se radi o drugačijoj kulturi i drugačijem svetonazoru i drugačijem panteonu (mada bih volela da ih vidim u opakijem izdanju, što se možda kasnije i desi, jer su ovde baš previše fini).

Sve u svemu, dobro je ovo za početak. Čekam nastavke.


To bi bilo to za januar. U februaru sam pročitala ukupno dve knjige, pa će sledeći post o pročitanom biti kraći.

Tuesday, 23 October 2018

Sajam knjiga 2018. godine, ulov prvi

Bila na Sajmu, slikala kao nešto, kupila gomilu knjiga, prestala sa kupovinom kad više nisam imala u čemu da ih nosim (plus sam već posrtala pod njihovom težinom).

Dakle, prvi sajamski ulov:

Priče o prkosnim Srpkinjama, Ivana Nešić, ilustrovala Azra Kostić Prčić, Urban Reads

Žene koje su promenile svet, Irene Siviko i Serhio Para, ilustrovala Nurija Aparisio, Urban Reads.









Antologija savremene japanske naučno-fantastične priče, 12 pisaca, Tanesi

Ispovest jakuze, Saga Junići, Tanesi

Živi pesak, Dunićiro Kanizaki, Tanesi

Samuraj, Šjusaku Endo, Tanesi











Roboti i Carstvo, Isak Asimov, Čudna knjižara

Praznik zveri: Nezvani gost, Zoran Petrović, Otvorena knjiga

Spiridonova potera za neuhvatljivim, Radmilo Anđelković, Everest Media

Srce lutke, Boban Trifunović, Otvorena knjiga










Devojčica koja se napila mesečine, Keli Barnhil, Urban Reads

Nikadište, Džesika Taunsend, Urban Reads

Drčna, Dženifer Matu, Urban Reads

Deca krvi i kosti, Tomi Adejemi, Urban Reads











More, poput vina tamno, Robert Ejkman, Orfelin

Mapa dana: Četvrti roman o čudnovatoj deci gospođice Peregrin, Ransom Rigs, Orfelin

Razgovori, Vilijam Barouz, Lom

Sabrane priče I, Vladimir Nabokov, Dereta











Nekronomikon, Lavkraft, Orfelin

U planinama ludila, Lavkraft, Orfelin












Batman: Noćobdija, Mari Lu, Urban Reads

Catwoman: Dušekradica, Sara Dž. Mas, Urban Reads











To je to za danas, gomilu štandova nisam stigla da obiđem, sa mnogima nisam stigla da se pozdravim... Sajam još traje, biće još prilike.

Monday, 5 March 2018

Pročitano u februaru 2018. godine

Ukupno 8 knjiga. Kratak mesec, al' su i neke knjige kratke.

Čapajev i praznina, Viktor Peljevin. U nekim stvarima, ova knjiga me podseća na Šlem užasa: red onoga što se s lakoćom prati, red filozofije koja vas natera da poprilično usporite i prestanete da srljate kao muva bez glave. U ovom slučaju, pratimo naratora koji kao da živi u dve paralelne stvarnosti: jedno su avanture sa Čapajevom (revolucija), drugo je boravak u ludnici u Rusiji nakon raspada Sovjetskog Saveza. Šta je od ta dva stvarno? Da li je to uopšte bitno?

Dodajte zen. Dodajte Švarcenegera. Dodajte japansku firmu. Dodajte ostale pacijente iz ludnice. Dodajte mnogo što-šta, ili se nemojte baktati sa dodavanjem, već se dočepajte knjige i uživajte.






Very Far Away from Anywhere Else, Ursula K. Le Guin. Divno. Priča o odrastanju, o dvoje tinejdžera, i ne, nije im romansa glavna stvar u životu, ni tračarenje, i greše (ponekad i gadno) jer su veoma mladi i jer je normalno da greše, ali uspevaju (spojler?) da nastave dalje i urade nešto, takođe jer su mladi. I jer su sposobni, i jer imaju volje da urade nešto. A podrška se nađe. I sredstva. I ništa nije savršeno, ali je sve veoma ljudski.

Čitajte. Divno je.










Vidarka, Matilda Veljković. Stara vremena, današnje vreme, magija, potraga za prošlošću i identitetom, za svojim mestom u poretku stvari... Isprepletane priče tri Mandaline: vile sa koje je prenesen Dar isceljivanja, bake koja je, mnogo vremena kasnije, bila nosilac Dara, i njene unuke, na koju je Dar prenesen, ali koja je zaboravila svoje poreklo i svrhu. Sve tri upadaju u gomilu problema, pokušavaju da se iskobeljaju, poneko hoće da im pomogne, poneko, jer su ljudi kvarljiva roba, baš i ne... Da ne spojlujem sad.

Svašta je stalo na 185 strana.








Zmaj i Milena: Povest o drevnoj srpskoj magiji, Matilda Veljković. Autorkin prvenac. Hronika jednog sela na Mlavi, i magijskih (nije samo srpska magija) dešavanja u njemu. Neki magiju koriste za dobro, neki za zlo (a mogli su da odaberu drugačije), tu je i priča o jednom zmaju i problemima mlade lepotice Milene sa njim, ima tu i vampira, lesnika, ala, todoraca, narodnih običaja i rituala... I sve to na 120 strana.












Četrdeset dana, Uroš Timić. Nakon prologa u kome lik prodaje svoju dedovinu i ne prolazi baš najbolje, prebacujemo se u sadašnje vreme, kada telefonski poziv i poruka od dve reči ("Umro je") dovode Stefana u "Nesvakidašnje selo", gde mu živi sestra, na sahranu voljenog sestrića.

Ne znamo od čega je malo dete umrlo, tek, više ga nema, a na živima je da se kako znaju i umeju suoče sa bolom. U Stefanu se, da li zbog bola, ili zbog pilula koje uzima kako bi sa bolom izašao na kraj, nešto otvara, i on počinje da vidi duhove. Od seoske gatare saznaje što-šta o mučnoj istoriji sela (kao i da to što vidi i te kako ima smisla, i da možda postoji razlog zbog kojeg je odabran da vidi), no, rastrojen zbog gubitka, pitanje je šta uopšte može da uradi.

Paralelno sa Stefanovom pričom, pratimo i starog Todora (upravo umrlog, pa prolazi kroz mitarstva) i dečaka Pavla, istraumiranog samoubistvom majke. Sve te priče se labavo prepliću, i, u suštini, svi moraju da nađu način da izađu na kraj sa svojom situacijom, da isprave krive Drine, kao i da promene ponešto u sebi. Da, tu računam i Todora, videćete već ako pročitate.

Kosingas - Onaj što nauči mrak da sija, Aleksandar Tešić. Nove Gavrilove avanture, kao i nove muke Srbije nakon Kosovskog boja. Gavrilo otkriva da je napravio gadnu grešku, i putuje prvo po Srbiji, a potom i znatno dalje, pokušavajući da je ispravi (i, takođe, da se suprotstavi sudbini, a svi znamo kako to ide). Stefan Lazarević je besan što mora da se klanja Bajazitu, pa čini sve ne bi li oslobodio Srbiju vazalstva, a Vuk Branković se i otvoreno bori protiv Turaka. Tu su i drevne kletve (računajući i onu vezanu za Beograd, u koji Stefan želi da preseli prestonicu), kao i staro bogovi koji se i dalje međusobno bore i nadmudruju, dok njihovi smrtni sledbenici poušavaju da izvrše njihovu volju... Sve to, i više, na preko 600 strana koje se prilično brzo čitaju. Ja zadovoljna nastavkom.





Zov krvi, Milena Stojanović. Druga knjiga trilogije Proročanstvo bogova. Muke mladog junaka Crepa se nastavljaju: nakon što je pronašao brata Teodora, preostalo mu je da pronađe i trećeg, Pavla, kako bi se ujedinili i ispunili proročanstvo, no Morana ne sedi skrštenih ruku, već ih na više načina napada u sopstvenom domu. I nakon što uspeju da krenu, pa čak dobiju i saveznike, svaki čas upadaju u nevolje. Na sve to, Crepov otac Vukoslav dobija naređenje od Lazara da okupi vojsku kako bi se suprotstavili Turcima, što ovaj i učini, samo da bi im sreću pokvarilo to što je oteta Lazarova ćerka Olivera, za kojom u potragu kreće Miloš Obilić.

I onda se sve završi klifhengerom, pa se čeka sledeća knjiga.






Her Body and Other Parties, Carmen Maria Machado. Prvenac, zbirka priča, magijski realizam, fantastika, horor, feminizam, obrade i starog (priča o ženi sa trakom oko vrata) i novog (Red i zakon), seksualnost... Jedna priča (Real Women Have Bodies) me je pomalo podsetila na Barbaru ispred ogledala Veronike Santo, mada je, po mnogo čemu, nešto sasvim drugačije.

Izgladnjivanje radi dobrog izgleda, i drastične mere koje se zbog toga preduzimaju. Izlaženje na kraj (ne baš uspešno) sa ružnim događajima iz prošlosti. Pokušaj emotivnog oporavka nakon silovanja. S kim ste sve bili pre nego što je boleština zbrisala svet. Žena ne treba da ima tajni pred mužem, pa koja god cena za to bila. Žena mora biti mlada i lepa, ili će nestati (nestaju sve mlađe i mlađe žene).

Dobra zbirka. Neće leći svakome, al' meni jeste. I te kako.

Thursday, 21 December 2017

Pročitano u decembru 2017. godine, deo prvi

U prvom delu, 6 knjiga.

U drugom delu će biti bar još toliko.

Priče misterije i magije, Oto Oltvanji. Ako vas je neka knjiga namučila time koliko je loša, od ove zbirke će vam biti lakše. Ako vas ništa nije namučilo, nego samo tražite nešto pitko, zanimljivo, zabavno, i dobro napisano, i tada je ova knjiga odličan izbor. A dođe super i kao poklon nekome, možda mu/joj se ne dopadne svaka priča, ali će, ukupno uzev, svakako uživati.

Dvanaest priča, kreće se bez fantastike, pa preko prelaznih, pa do fantastike. Samo nije tačno da će vam noći biti besane, kao što piše na koricama knjige; niti ćete imati košmare, niti će vam biti potrebna cela noć da pročitate knjigu. Da, toliko je sve pitko. I toliko sve vuče da pročitate dalje, pa sledeću priču, pa sledeću.

Uživajte.





Magla, Dragana Ćosić i Aleksandra Savić. Prva knjiga serijala Loza Pelina. Odma' da vas upozorim da ovde nema poglavlja. Plus se skakuće iz sadašnjosti u različite trenutke u prošlosti, pa opet u sadašnjost, pa opet u različite trenutke u prošlosti, a sve to prateći haotičan tok svesti vrlo rastrojene naratorke. Što vam nimalo ne smeta da pratite šta se dešava, i kad je šta bilo (ili bar meni nije smetalo, a vidim da nisam jedina).

A šta se to dešavalo u prošlosti? Neobična žena koja praktično ništa ne zna o svom poreklu, i njena neobična deca. Muž koji uopšte nije cvećka, a njen pravi voljeni možda ni ne postoji. I naratorka, prijateljica i poverenica, koja pokušava da pomogne. I svašta još nešto. A onda ta neobična žena umre... Možda. I još neobičnije stvari tek treba da se dese, pod pretpostavkom da neće svi da poginu.




Strah i trepet: Srpska horor priča, uredio Vasa Pavković. Antologija, 25 priča iz pera naših poznatih autora. Njih 15 je trebalo odavno da budu objavljene u zasebnoj knjizi, ali, kako to već ide sa našim izdavaštvom, do toga je došlo tek nedavno, kada im je pridodato još 10. Kako to nekad ide sa antologijama, nisu sve priče horor, no, među 25 priča svakako ćete naći nešto po svom ukusu (bilo da su horor ili ne).












Glas anđela, Arnaldur Indridason. Zgodan krimić da se čita u vreme praznika, osim ako bi vas uznemirilo da baš u vreme praznika čitate o ubistvu hotelskog Deda Mraza.

Još jedna knjiga o inspektoru Erlenduru (nije neophodno čitati ostale da biste se snašli), inspektor je uobičajeno vedar i i dalje nema pojma ni šta će sa sobom ni šta će sa svojom ćerkom, ni ona nije ništa bolje, direktoru hotela u kome je ubijen Deda Mraz je glavno da mu ne budu rasterani gosti baš u vreme praznika, porodica ubijenog kao da uopšte ne žali za njim, tu se vrzma i nekakav čudan tip koji možda ima, a možda i nema veze sa ubistvom, plus u prepunom hotelu stvarno nemate pojma ko je sve mogao to da učini ni zašto... Fina mala zbrka, i fini krimić. Čitajte ako volite krimiće.





Trubadurova svita, Dimitrije Stevanović. Na koricama piše Mač, mačka i magija, al' u knjizi nema mačke (doduše, ima jedno divno mačkoliko stvorenje, a pominje se i biće koje se pretvara u krilatu mačku). Parodija na fantastiku koja prati rastuću družinu uvrnutih likova u važnoj misiji. Pa im se dešavaju svakakve gluposti (naravno). Pa se izvuku (naravno). A možda baš i ne... Al' neću da vam spojlujem.

A dobijete i knjigu sa naslovnicom koju je radio Bob.










Korektura, Tomas Bernhard. Pomenuh knjigu bez poglavlja; e, ovo je podeljeno u dva dela, i, sem toga, ne samo da nema poglavlja, nego nema ni pasuse. A, tu i tamo, ima rečenice dugačke po tri-četiri strane. Pošto je Bernhard u pitanju, to, naravno, odlično funkcioniše, a možete da očekujete i njegovu uobičajenu mizantropiju i gunđanje i to da u zemlji Austriji ništa ne valja (sasvim razumljivo neraspoloženje, s obzirom na to da se naratoru ubio prijatelj kome se divio, pa se sad bavi njegovom zaostavštinom, a ni sam nije u najboljem stanju, ni fizički, ni psihički).

Bernhard. Znate šta da očekujete, i znate da ćete uživati.

Saturday, 2 December 2017

Pročitano u novembru 2017. godine, deo treći

Ovog puta, 4 knjige. Sledećeg puta, preostalih 5 (ako nekog zanima, u novembru sam pročitala 2 stripa i 14 knjiga, i da, malo mi se vrti u glavi).

Goli glasovi, Adrijan Sarajlija. Nisam nameštala da bude prvi koga pominjem, al' da jesam, tako bih namestila. Od Sarajlijinih knjiga, meni se i dalje najviše sviđa Manufaktura G, ali to je stvar lične preference; nevezano za to, vidim da sa svakom sledećom knjigom ovaj autor odlazi sve dalje, sve više se igra, sve više eksperimentiše (naravno, ne može svaki eksperiment da uspe, ali postupak kao takav je nešto za šta je potrebna hrabrost), i postaje sve bolji.

Poigravanje sajberpankom. Poigravanje svetovima budućnosti. Eksperimenti u izrazu. Ljubav prema japanskoj kulturi, i junak Moritomo koji se pojavljuje u više priča, više mogućih svetova, i više inkarnacija. I sve to u 15 priča na 143 strana, što deluje kao laganica za čitanje, a nije.

Goli glasovi su znatno bolji od većine domaće fantastike u poslednjih nekoliko godina. I zahtevniji. Imate priliku da nabavite knjigu sa posvetom, za sitne novce, u ponedeljak 4. decembra u 19 sati u Domu Omladine, pa navratite, i upustite se u istraživanje Sarajlijinih svetova.

Naknadne istine, Darko Tuševljaković. Zbirka priča koje, kako knjiga odmiče, idu sve dalje u fantastično. Ako hoćete realizam, ima. Ako hoćete fantastiku, ima. Ima i nešto između. Ima i ratnih vremena, i muzike, i svega i svačega u 8 priča na 148 strana.

Uživajte.













Pisar Bartlbi: Priča sa Volstrita, Herman Melvil. Nekad se desi da pročitate pravu knjigu u pravo vreme, pa vam baš legne, i baš vam znači u tom trenutku. Meni se to desilo sa Bartlbijem.

Radije ne bih.

Sjajno.












U vrzinom kolu, grupa autora, uredio Mladen Milosavljević. 27 autora, 27 priča inspirisanih folklornom fantastikom (u nekim slučajevima su veze sa folklornom fantastikom vrlo labave), sa naslovima koji aludiraju na poznata književna dela, što domaća, što strana. Jedna od onih antologija gde će se za svakog naći ponešto.

Thursday, 26 October 2017

Sajam knjiga 2017. godine, ulov drugi

Ovog puta nisam donela 21 knjigu. Donela sam 16.

Urban Reads:

Skroz istinit dnevnik jednog povremenog Indijanca, Šerman Aleksi (po preporuci Draška Roganovića)

Nema kraja kornjačama, Džon Grin

Nisam ja takva, Lena Dunham

Trinaest meseci, Dejvid Mičel (preveo Miloš Petrik)

Ta mržnja koju seješ, Endži Tomas (preveo Miloš Petrik)

Astrofizika za ljude kojima se žuri, Nil de Gras Tajson (preveo Fazi, ovaj, Sebastian Adanko)

Ova poslednja je opet Urban Reads:

Sajmon protiv zavere homo sapiensa, Beki Albertali

Prva je Strah i trepet: srpska horor priča, priredio Vasa Pavković (Solaris)

Kradljivac večnosti, Klajv Barker (dobije se na poklon uz Strah i trepet) (Solaris)

Goli glasovi, Adrijan Sarajlija (Everest Media)

Misija: muzej, Ivana Nešić (Kreativni centar)

Koks ili Tok vremena, Kristof Ransmajer (Geopoetika, prevela Tijana Tropin)

Luzitanija, Dejan Atanacković (Besna kobila)

Korektura, Tomas Bernhard (LOM)

13: Antologija savremene japanske horor priče (Tanesi)

Kula ludaka, Andžej Sapkovski (Čarobna knjiga)

Monday, 23 October 2017

Sajam knjiga 2017. godine, ulov prvi

21 knjiga. Naravno, bole me leđa. Naravno, pošto sam punoletna, i pošto nisam od države proglašena nesposobnom da se staram o sebi, besmisleno je da kukam.

Bolje je da vam pokažem slike ulova.

Prvo sam otišla do Portalibrisovog štanda (zgodno su se namestili, taman kod ulaza), i tamo dobila:

Smrt na oltaru: malteška misterija, Verica Vinsent Kol

Posle milijon godina/Sekund večnosti, Dragutin Ilić

Loza Pelina. Magla, Dragana Ćosić i Aleksandra Savić (pobednice konkursa Vrata knjige 2017)

Veštica iz Strašilova: memento mori, Miloš Petković i Anton Ivanović Leskov

Vinča. Tajna Kurgana, Ivan Drajzl.

Posle toga, išla sam nasumičnim redom, nisam našla sve što sam tražila (Bernhardova Korektura još nije stigla, na štandu Solarisa nisam videla Strah i trepet, nastavak Petruškog zmaja bi mogao tek posle Sajma, nije još stigao ni novi Sapkovski...), što mi je verovatno pomoglo da ne lipšem noseći još knjiga.

Sa Strahorovog štanda:

Trubadurova svita: mač, mačka i magija, Dimitrije Stevanović

Kosingas: Onaj što nauči mrak da sija, Aleksandar Tešić

U vrzinom kolu: zbirka priča, grupa autora






Pa još:

Čapajev i praznina, Viktor Peljevin (LOM)

Pisar Bartlbi, Herman Melvil (LOM)

Medved i slavuj, Ketrin Arden (Dibidus, imaju predivan štand, ako idete do Strahora, oni su pored)

Naknadne istine, Darko Tuševljaković (Arhipelag)



Naravno, Orfelin (sem knjige dole desno):

Više od istine: Kadijević o Kadijeviću, razgovore vodio, transkribovao i priredio Dejan Ognjanović

Priče o čudnovatom, Ransom Rigs

Pisar tame, Tomas Ligoti

Volšebnik, Vilijem Somerset Mom, Filip Višnjić




I, za kraj, Urban Reads, od kojih sam dobila i ceger, i koje ću ponovo obići da uzmem još knjiga:

Nakaradno kraljevstvo, Li Bardugo

Trilogija Griša, Li Bardugo

Čudesna žena: Vesnica rata, Li Bardugo

(Da, uzela sam sve od Li Bardugo, sem Šest vrana koje sam kupila prošle godine).




Ovako to izgleda kad se sve uslika zajedno.













Toliko za danas, slike sa Sajma su ovde, a biće i knjiga i slika još!

Wednesday, 16 August 2017

Pročitano u julu 2017. godine, deo drugi

Elem, preostale 4 knjige. Nakon njih, prešla sam na čitanje starih brojeva Znaka Sagite, i, za sada, ubedljivo najjači utisak je Kazablanka Dragana R. Filipovića (doduše, pročitana u avgustu) koju možete naći u Znaku Sagite 11 (kliknite na link, i videćete da čak nije ni skupo).

Nego, ja kao htela o knjigama.

Tajne kabale: izabrane priče, Isak Baševis Singer. Ako ste se zbog naslova ponadali da će vam ova knjiga pomoći da izučite tajne kabale, džaba se nadate. Nećete postati majstor kabale, samo ćete pročitati gomilu probranih priča koje je pisao majstor. Majstor kratke priče, da ne bude zabune, ne majstor kabale (neka me neko ispravi ako grešim).

U svakom slučaju, vredi čitanja.






Čudovište iz Savskog jezera, Vojislav Todorović. Knjigu sam nabavila iz radoznalosti, jer je pisac muž moje koleginice sa fakulteta. Mislim, ima čovek ranije objavljenih knjiga, al' eto, ja sam ga upamtila kao muža koleginice. I tako, hajde da vidim kakva je knjiga...

...i ispadne da je inteligentno napisana, ludo zabavna satira. Ja čak i ne volim satiru, al' ovo mi bilo super, od one sorte gde se kliberite (nadam se ne na javnom mestu) maltene sve vreme, i nadate se da autora neće da u'apse jer i te kako, ovaj, pominje neke. Bolje da ne idem u detalje, a ne bi valjalo ni da spojlujem; izdavač je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, pa vi gledajte gde ćete da nabavite knjigu, i uživajte.

Balkanski gusar, Jan Gordon. Neko se negde žalio da je ova knjiga interesantna istorijski, ali inače dosadna. Pa, jeste interesantna istorijski (britanski autor pripoveda o životu našeg hajduka i komite Nikole Pavlovića, onako kako mu je sam Pavlović ispričao), al' nije dosadna, sem ako su vam avanturističke knjige dosadne. Plus su tu zabavni autorovi komentari kojima pokušava da objasni okolnosti i sredinu u kojoj Pavlović živi, i da njegovi britanski čitaoci ne treba da misle loše o njemu što pljačka i ubija. Nije on loš čovek, znate, to je surova i nesređena sredina, tamo su drugačija merila. I sve tako.

Dobra zabava, plus i naučite ponešto.






Priča o novom prezimenu, Elena Ferante. Drugi deo Napuljske tetralogije, i, u suštini, šta je dalje bilo sa glavnim junakinjama prve knjige, njihovim porodicama, prijateljima... Nakon Moje genijalne prijateljice.

Druga knjiga je duža od prve, i čita se još brže; 480 strana se pročita za dan i još malo pride. Kao i u prvoj knjizi, i ovde ima dosta prepričavanja, i to odlično funkcioniše (jer je cela stvar i krenula kao prisećanje, i zato što tu ima i dosta stvari kojima naratorka nije lično prisustvovala, već ih je tek kasnije saznala). I dalje su tu relativno pitoma junakinja i njena prijateljica divljakuša (sada udata, al' nije ispalo onako kako se nadala, ne da je tako mlada (17 godina u trenutku udaje) uopšte mogla da predvidi kako će nešto da ispadne), obe pokušavaju da se izvuku iz okruženja koje ih guši, pomislite da jedna od njih tone, ali je previše žilava da bi se samo tako dala, povremeno zabezeknuto gledate šta jedna ili druga rade, pa se prisetite njihovih godina i toga kako, zahvaljujući bednom okruženju u kome su odrasle (ne samo materijalno bednom), premalo toga znaju o bilo čemu, a ipak vas iznenade, i svakako se nadate da će im uspeti, i... I, pročitate knjigu, i čekate da vidite šta je bilo dalje. Jer toliko vuče.

Wednesday, 26 April 2017

Svetosavsko-uskršnjesajamski ulov

Juče popodne sam svratila prvo na Svetosavski, a potom i na Uskršnji sajam knjiga. Da li mi se čini, ili je na ta dva sajma zajedno bilo manje štandova nego prošle godine na Uskršnjem sajmu knjiga u Domu sindikata?

Kako god bilo, na slici vidite šta sam donela sa 2 sajma: Tajne kabale (izabrane priče Isaka Baševisa Singera) i Petruškog zmaja Milene Stojanović.

Nadala sam se još nekim izdavačima i nekim njihovim izdanjima, no dobro, biće i onaj Sajam knjiga. A do tada valja nešto i pročitati, i osloboditi mesto na policama.

Tuesday, 22 November 2016

Pročitano u oktobru 2016. godine, deo drugi

Kao što rekoh, još 6 knjiga.

Sve doneto sa Sajma knjiga ove godine, i friško pročitano.

Poljubac princeze Ildiko, Miloš Petković. Drugi deo trilogije Legenda o sedam mačeva. Traganje za još jednim mačem, ekipa iz Tajne stare vodenice dobija novog člana, stvari se zahuktavaju... Kao i u slučaju Tajne stare vodenice, ja nisam ciljna publika za ovakvu knjigu, no, da sam u mlađim razredima osnovne, prilikom čitanja bi svaki čas bilo: Vidi, Šerlok Holms!, Vidi, Fileas Fog!, Vidi, Tolkin!, Vidi... Shvatate već. To bi mi bile knjige koje progutam, a onda se ponovo vratim čitanju Tolkina, Dojla, Dime, Verna... Plus bih prekopavala biblioteku u potrazi za knjigama i informacijama za koje bibliotekarka smatra da su neprimerene za moj uzrast (sumnjam da bi bibliotekarka dopustila, recimo, devetogodišnjem detetu da istražuje podatke o grofici Batori). Naravno, rekla bih da to traži moja mama.





Teslin vremeplov, Miloš Petković. Treći deo trilogije Legenda o sedam mačeva. Nove avanture, misija se teškom mukom okončava, plus na kraju dobijate bonus priču koja je pokrenula celu trilogiju (prvobitno je objavljena u zbirci Nešto diše u mojoj torti 2, a kao bonus uz bonus, upadljivo je i koliko je autor napredovao između priče i trilogije). Ono što sam rekla za Poljubac princeze Ildiko važi i za Teslin vremeplov: nije za mene, ne u ovim godinama (u mlađim razredima osnovne bih je progutala), al' ima za koga jeste (za dosta ljudi, sudeći po popularnosti). Pa, ko voli avanture sa likovima iz popularne kulture, uz dodatak značajnih likova iz srpske istorije, nek' uživa!







Ravijojla - Veliko proročanstvo, Petar Rogač i Jovana Ristić. Poigravanje narodnim pesmama i slovenskom mitologijom, uz uvek zanimljive pokušaje da se dođe do objašnjenja zbog čega se neko u narodnoj pesmi ponaša tako kako se ponaša (pretpostavljam da svi pamtimo da tu nije bilo baš mnogo logike), i da se pronikne u prilično čudne međuljudske odnose. Plus smena stare vere i hrišćanstva. Plus bića koja su plod mašte autorskog dvojca.

Bilo bi mi zanimljivo da vidim Ravijojlu kao malo aktivniju, al' kapiram da to nije bilo izvodljivo u romanu u kojem je ona (sem na samom kraju) beba.







Amras, Tomas Bernhard. Upozorenje: Amras je drugačiji od ostalih Bernhardovih dela (popriličan broj) koje sam imala priliku da čitam. U ostalim delima dominira mizantropija; ima je i ovde, i to dosta, ali je ipak u prvom planu

SPOJLER

SPOJLER

SPOJLER

SPOJLER

SPOJLER

nesrećni protagonista kome su se prvo ubili roditelji (on i brat pritom nisu uspeli, a pokušali su i oni), pa onda i brat.

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

Mizantropija ovde ustupa mesto ličnoj tragediji, i opštem nesnalaženju u svetu i u životu. Nema patetike (ipak je ovo Bernhard), al' nema ni one još malo pa vesele gunđavosti.

Divljak, Dejvid Almond i Dejv Mekin. Još jedna divna knjiga za decu (zapravo, nešto između knjige i grafičke novele) u izdanju Orfelina. Teške i bolne teme, al' prilagođeno mlađoj publici (bez tretiranja publike kao debila! Čitaoci su tretirani kao mlade, inteligentne osobe), i bez trunke patetike. I divno je. I sa divnim ilustracijama. Čitajte.













Golem, Isak Baševis Singer. Priča o golemu, od strane autora čijem kulturnom nasleđu golem pripada, i namenjena mlađoj publici. Razvijeno na vrlo interesantan način (ok, on je napravio golema, i to im je pomoglo, al' šta se dalje dešava sa golemom ako ga ne vratiš glini nakon što je obavio ono zbog čega je načinjen?). Plus još dve priče namenjene mlađoj publici, a sve zarad pouke o ozbiljnim stvarima, al' na zabavan način.









Kad dođe red na pročitano u novembru, očekujte opet dva posta (biće 7 ili više knjiga).