Showing posts with label knjiga. Show all posts
Showing posts with label knjiga. Show all posts

Thursday, 10 May 2018

Drugi majski ulov

Odem ja tako (zašto li mi postovi o ulovljenim knjigama sve češće počinju ovako?) da produžim Bus Plus karticu, sa sve neplaniranim pešačenjem zbog blokirane Slavije (pešačenje od Autokomande do Studentskog trga je makar zdravo, zar ne?), a Jelena Lengold ima novu knjigu, i eto...


Makar sam ovog puta uspela da kupim samo jednu knjigu, a ne gomilu, kad već kupujem.

Biće već prilike i za to...

Wednesday, 8 March 2017

Zbirka priča "Smeh u travi"

2014. godine poslala sam zbirku priča Smeh u travi na konkurs Balkanskog književnog glasnika.

Danas je izašao novi trobroj Balkanskog književnog glasnika na 500 strana, posvećen je kratkim pričama, i u njemu je i moja zbirka. 18 priča (od poslate 21) o Drugima.

BKG 30-31-32 za sada je dostupan samo onlajn, i možete ga čitati/preuzeti ovde.

Uživajte!

Wednesday, 22 October 2014

Predsajamski ulov: Vitez zatočnik (ne, nije zatočenik)

Sinoć, 21. oktobra, u UK Vuk Karadžić održana je promocija novog romana Aleksandra Tešića i završetka trilogije o Milošu Obiliću, Vitez zatočnik. Sala je bila puna ili skoro puna (nisam se toliko osvrtala iz prvog reda da bih videla), a promocija je potrajala stotinak minuta, ne računajući potpisivanje knjiga. Čulo se tu sve i svašta, od istorijskih detalja i začkoljica, preko problema sa izdavanjem knjige u inostranstvu (poljski izdavač Kosingasa više ne izdaje epsku fantastiku, pa je sve stalo na prvoj knjizi uprkos interesovanju čitalaca), do toga dokle se stiglo sa pripremama za snimanje filma Kosingas: Red Zmaja. Pričalo se i o stripu Kosingas u nastanku.

Ljubaznošću Portalibrisa dobila sam primerak knjige Vitez zatočnik. Jej!

Monday, 6 October 2014

Vrelina raste, Ričard Kasl

Vrelina raste, Ričard Kasl
Ili, treća knjiga iz serijala o detektivki Niki Hit. U mom prevodu.

Vrelina raste izlazi za Sajam knjiga, i cena će joj biti 900 dinara. Nakon toga, moći će da se nabavi u svim bolje snabdevenim knjižarama, po ceni od 1.320 dinara.

Tvrdokoričeno izdanje, zaštitni omot.

Uživajte!

Friday, 3 October 2014

Seeking Human Kindness

Tako to ide sa društvenim mrežama i nekoliko blogova: postujem svuda, a zaboravim da postujem ovde, iako se tiče teme bloga.

Elem, u Americi je izašla kompilacija (kako su je nazvali) priča Seeking Human Kindness. Tu su se našle priče iz celog sveta, među njima i moja, a tema je ljudska dobrota i trenuci kada se ljudi ne pokažu kao skotovi, već se lepo ponesu prema nekome, podrže nekoga, pomognu i tako to. I priče su morale da budu iz života, nešto što smo stvarno videli. Moja je o beskućniku koji hrani uličnog mačora, i beskućnici koja sve što ima deli sa malim tronogim psom.

Ako vam to zvuči zanimljivo, kliknite na Seeking Human Kindness i naručite; možete da birate između papirnog i Kindle izdanja, ko šta voli.

Sunday, 18 November 2012

U znaku vampirice - utisci



Jedna od prvih knjiga koje sam pročitala nakon Sajma bila je antologija U znaku vampirice, pa evo i utisaka, priča po priča. Mogući spojleri - čitajte na sopstveni rizik.

Topčiderski rubin, Laura Barna.

Meni, nažalost, ne leži pisanje Laure Barne. Priča mi se dopala na idejnom nivou, duhovi znamenitih Beograđanki i dalje čuvaju svoj grad od napasti (u ovom slučaju od vampirice), a dopalo mi se i što je autorka pokušala to da ispriča na poetski način. Međutim, ovakvo poetsko pripovedanje bilo mi je  zamorno, a i likova mi je bilo previše na malom prostoru.

Da, ljubav nestaje, Jelena Lengold

Motiv vampira koji umesto krvi uzima dušu već je viđen u žanrovskoj literaturi, kako u svetu, tako i kod nas, a Jelena Lengold je taj motiv upotrebila u glavnotokovskoj psihološkoj priči. Znate one priče i romane u kojima je muškarac, eto, razočaran u ljubav, kao prazan je iznutra, a onda se pojavi ona, mlada i nevina, koja ga svojom ljubavlju preobrazi, on u početku tera po svome, ali na kraju poklekne, preporodi ga ljubav njena, i žive srećno zauvek potom? E, ovde imamo takvog muškarca (kao, nakon poslednje nesrećne ljubavi ostao je bez duše, pa još stidljiv i smotan, pa još ima i bolesnu mamu, jooj, taman da se padne na takvog i da ga plemenita žena spasava), i imamo nju koja je uverena da će ga ljubavlju spasti, ne kapira da su takvi zapravo emotivni vampiri i da takav može samo da je iscedi dok i u njoj ne ostane ništa... Vampir koji, umesto krvi, uzima dušu. Sa kojom ne zna šta bi, pa je odbaci.

Ova priča mi je jedna od najboljih u antologiji.

S one strane vremena i varke, Verica Vinsent Kol

Interesantna ideja o književnim junacima kao vampirima koji, s jedne strane, krv piju svojim autorima, a sa druge puno pružaju čitaocima. Autorka je u to uspela da ubaci likove iz svojih omiljenih knjiga, Alisu i Stepskog vuka - i Kerolova junakinja i Heseov junak sasvim lepo funkcionišu zajedno. I priča je slatka.

Ko ti gleda profil, Mirjana Đuđrević

Ova priča me je nasmejala. Internet-vampir koji žrtve (i to pisce) lovi preko fejsbuka, a onda se pojavi i lovac na vampire. Duhovito. Verovatno bi mi bilo još zabavnije da nešto znam o Ljubici Arsić (sem da je poznata, je l'), no ne mogu autorku da krivim za sopstveno nepoznavanje domaće scene.

Barbara ispred ogledala, Veronika Santo

 U ovoj priči vampir je modna industrija, ili kapitalizam, ili želja mlade žene da se izvuče iz života u kome preživljava radeći u kiosku (i sve lepote koje uz to idu), ili sve to zajedno. Fino oslikana čežnja siromašne, neobrazovane mlade žene da se uklopi u svet koji joj se čini lepšim, boljim, glamuroznijim, cena koju za to mora da plati (dok muž ili ne kapira ili ga zabole), unutrašnja borba vredi li platiti toliko... Meni najbolja priča u antologiji.

Opušak iz Fridine urne, Mirjana Marinšek Nikolić

Pripovedanje mi je bilo nejasno (što bi moglo da bude više do mene nego do autorke), ali mi je ipak bilo zanimljivo što zbog Fride Kalo, što zbog sukujantkinja (ubacite mit koji mi nije poznat, i odmah me zanima).

Izvin'te, šta je s mojom kiflom, Branka Selaković

Zabavna priča o noćnom životu beogradske omladine (i onih malo starijih) u kojoj se preko teme vampira tek ovlaš prelazi - u ovom slučaju, opravdan pristup jednom otupelom svetu u kome ni postojanje vampira ne iznenađuje.

Revolucija, Dragana Matović - D.

Zaličilo mi je na Matriks. Vešto ispripovedano (ili se tako čini nekome ko je sklon tome da previše objašnjava) delom preko lika koji ne kapira šta (mu) se dešava, delom preko onih koji odlično znaju šta se dešava pa bi bilo besmisleno da objašnjavaju, a na kraju manje-više bude jasno. Lepo izvedeno. Fora na samom kraju mi nije legla, al' to sam ja, nekom drugom bi moglo da se dopadne.

Ples bez kraja, Biljana Malešević

Otkrivam da mi se Biljine priče sviđaju znatno više nego njen roman. Ples bez kraja donosi vampirsku apokalipsu, a kroz intimnu priču žene koja zaključuje da je bolje podleći sveopštoj zarazi i postati vampir nego ostati uz nezainteresovanu mrcinu od muža. Fina amosfera beznađa u braku, fin opis žene koja je takvim brakom nezadovoljna, a nema snage za nešto bolje.

Lipova zgrada, Sanja Pavošević

Sanja napreduje kao pisac, i to mi je drago. Solidno napisana priča o postapokaliptičnom svetu u kome se susreću poslednji vampir i poslednji lovac na vampire, a oko njih sve krepava.

Kako su prošli dani mrmota, Neda-Mandić Spasojević

Vampire: The Masquerade. Ljudi koji se malko zanesu izigravajući vampire. Dvoje koji se smuvaju preko krvavog leša. What's not to like?

Cigarete, Mina Todorović

 Zanimljiv pristup temi vampirizma, i poreklu vampirice. Pa pomešano sa snom da se nađe posao na kome se ne radi maltene ništa, a plata je sjajna. Iznenađujuće topla priča o maloj izgubljenoj vampirici. I sve to od autorke koju inače znam po divnoj knjizi za decu, Vir svetova.

Friday, 31 August 2012

U znaku vampirice

U znaku vampirice, Paladin, 2012


Već smaram time po Fejsbuku, al' ko nije video, evo i ovde: U znaku vampirice, ženski tom antologije priča o vampirima, je u štampariji, a među odabranim pričama je i moja, Moj hrčak je vampir, ili: Kako sam naučila da prestanem da se plašim i volim krvopije.

Najavljeno je da će knjiga izaći u septembru. Sa strane vidite kako će knjiga izgledati.

Sadržaj:

Goran Skrobonja: Predgovor
Laura Barna, "Topčiderski rubin"
Jelena Lengold, "Da, ljubav nestaje"
Verica Vinsent Kol, "S one strane vremena i varke"
Mirjana Đurđević, "Ko ti gleda profil"
Veronika Santo, "Barbara ispred ogledala"
Mirjana Marinšek Nikolić, "Opušak iz Fridine urne"
Branka Selaković, "Izvin’te, šta je s mojom kiflom"
Dragana Matović – D., "Revolucija"
Ivana Milaković, "Moj hrčak je vampir, ili: Kako sam naučila da prestanem da se plašim i volim krvopije"
Biljana Malešević, "Ples bez kraja"
Sanja Pavošević, "Lipova zgrada"
Neda Mandić Spasojević, "Kako su prošli dani mrmota"
Mina Todorović, "Cigarete"

Beleške o spisateljicama

Obim: 192 strane
Format: 13 x 20 cm
Povez: Broširan (kao i ostale knjige iz biblioteke "Fraktali")

Monday, 12 September 2011

Tito je umro!



Da naslov nekoga ne bi zbunio: reč je o novom romanu Mirjane Novaković Tito je umro. Roman još nisam pročitala jer sam ga nabavila pre nešto manje od tri sata, ali sam uspela da stignem na promociju istog i da dobijem potpis od autorke (posebno me je oduševilo što me se autorka setila, a srele smo se samo jednom, nakratko, u gužvi prošlogodišnjeg Sajma knjiga) - nadam se da je ovom prilikom nisam izmaltretirala blicem foto-aparata.

Promocija je trajala oko pola sata - kratko i slatko, ili, ako vam se više sviđa, short and to the point. Čuli smo o čemu se o romanu radi, kao i mišljenje Mirjane Novaković da današnjoj Srbiji kao žanr najviše odgovara krimić (može i horor); čuli smo da joj je predstavljalo izazov da napiše krimić (nema vađenja na postmodernistički postupak, sve mora da bude čisto vođeno, nema uskakanja u različite perspektive, postoje stroga pravila kako se takva dela pišu), i da joj se to osladilo, pa bi mogla, ako roman Tito je umro dobro prođe, da napiše i neku vrstu nastavka, mada ne bukvalno nastavak (ono sa istim likovima, a novim slučajem koji rešavaju). Autorka je odbila da kaže da li je stvarno postojao taj famozni članak iz romana, napisan 12 godina pre Titove smrti, u kome kao apokrif stoji da je Tito umro. Saznali smo da je moguće da će Laguna u nekom trenutku ponovo objaviti i prethodna dela Mirjane Novaković (u Dunavskim apokrifima će se možda naći više priča nego u prvom izdanju, a možda i ne).



Na kraju su novinari postavljali pitanja (zašto tolika pauza između knjiga - zato jer od nečega mora da se živi, šta je sledeće - možda nastavak, možda nešto drugo, mada bi to drugo potrajalo dok se napiše, ima li u romanu Tito je umro pravih imena i stvari koje nije dobro (po zdravlje autora) pričati o pravim političarima i da li je autorka u tom smislu bila hrabra - Mirjana Novaković sebe ne smatra hrabrom, samo piše šta hoće, a od jednog političara je čula da njima nije bitno da li neko pljuje po vlasti sve dok neko ne pomene baš njihovo ime...).

Kad se promocija završila, zamolila sam autorku za potpis (bila sam jedina koja je to učinila, ostali prisutni su uglavnom, ako ne i svi, bili novinari, što je i normalno očekivati kad je promocija u podne radnim danom), i to je bilo to.

Thursday, 30 June 2011

Hvala Sinu!

Abraksas mi poslao preko 6.000 posetilaca na blog!


Ne, ovaj post nema nikakve veze sa religijom.

Gledam ovih dana statistike na blogu. I zapanjim se kad vidim da ima preko 10.000 pregleda. Slovima: deset hiljada. A na blog postavljam svoje priče i poneku vest koja ima nekakve veze sa mnom. Fantastika, horor, naučna fantastika... Nisam popularna kao Isidora Bjelica ili Mirjana Bobić-Mojsilović (nemam ništa protiv njih, samo kažem da nisam popularna kao one).

Ispadne da mi preko 6.000 poseta stiže sa Sinovljevog bloga. Na forumu Znaka sagite, Son of Man, za prijatelje Sin, ima izrazito popularan blog o uvrnutim dokumentarcima. Ima i knjigu, Abraksasov vodič niz dokumentarni film (ili tražite A znaš li ti jadan da smo mi ođe za okultno zaduženi?).

E sad, da l' taj silni narod koji ovde dođe sa Sinovljevog bloga, u principu zainteresovan, valjda, za serijske ubice, anarhiste, teoriju zavere, horor, dokumentarce o svemu tome, whatever, da l' taj silni narod ič zainteresuje ono što je ovde na blogu, pojma nemam (uzgred, Sine, šta im radiš pa dolaze ovde u tolikom broju?).

Ali je lepo videti da je blog posećen, i zato, Sine, hvala još jednom!

Tuesday, 19 April 2011

Kosingas u Poljskoj!

Kosingas ide u Poljsku!


Početkom meseca, nakon što je pročitao moj prikaz romana Kosingas - The Order of the Dragon Aleksandra Tešića, jedan urednik iz Poljske me je pronašao na Fejsbuku i zamolio me za kontakt ili sa autorom ili sa izdavačem koji je knjigu izdao na engleskom, pošto je želeo da pročita roman i da ga eventualno otkupi. Prosledila sam mu sve kontakte koje imam.

Nešto preko nedelju dana - ništa.

A onda je danas potvrđeno da su Poljaci otkupili Kosingasa. Jej!

Saturday, 19 March 2011

Ekspedicija na Ostrvo prokletih

Ostrvo prokletih, Đorđe Bajić, Paladin


U petak 18.03.2011. u knjižari Tardis održana je promocija romana Ostrvo prokletih Đorđa Bajića. Veliki popust (veći od prsa junakinja romana), hororično posluženje (zubi i pluća, mole se posetioci promocije koji su zaboravili svoje delove da po njih dođu), Goran Skrobonja i Đorđe Bajić koji predstavljaju knjigu (u razgovor se umešao i Dimitrije Vojnov, pričom o mogućnosti da se po romanu napravi film)... Fino je bilo.









Iskoristila sam priliku da smesta ćapim Sto knjiga Bele Hamvaša - kojih sto knjiga spasti sa Ostrva prokletih (ili odakle već) a da, ako samo tih sto knjiga opstane, uz njih opstane i književna baština čovečanstva. Knjigu sam pročitala isto veče, prikaz sledi uskoro.





Sto knjiga, Bela Hamvaš, Tardis

Monday, 7 February 2011

Vesti (bez nesvesti)


Elem, sa sajta Art-Anima saznajem da izdavačka kuća Tardis priprema zbirku priča Tardisovih pisaca fantastike, kao i da će i moja priča biti uvršćena - samo ne znam koja, pošto Spomenka Pululu, vlasnica Tardisa, te informacije drži vrlo poverljivim. Za sada je naslov zbirke "Možda zbrka".

Još jedna lepa vest: izdavačka kuća Sirius konačno je dobila i sopstveni sajt. Sajt je još uvek u izradi, radioaktivna riba je već tu (da, to je slika gore). Za sada su otkupljene tri knjige Tima Pauersa, Gozba kod Devijanta (ja pomagala u lovljenju grešaka u prevodu i kucanju, kao i još petoro-šestoro ljudi, bilo je to kolektivno ispadanje očiju u želji da izdanje bude što bolje, a i uživanje u ponovljenom iščitavanju), Kapije Anubisa i Na čudnijim plimama. Devijantno izlaženje se već desilo, u martu bi trebalo da naiđe i Anubis, a na čudnijim plimama plovićemo u maju.

Do tada, uzdravlje!






Monday, 13 December 2010

Friday, 10 December 2010

Čitanje inspiriše


Ima onih koji smatraju da nije neophodno da pisac čita. Teoretski, možda i nije, možda neki barbarogenije može da pročita ukupno tri knjige u životu i da u drugim oblastima bude toliko pronicljiv posmatrač i da ima toliko talenta da napiše nešto zanimljivo, ali, pisci u čijim delima najviše uživam čitaju ili su čitali kao luđaci.

Što radim i ja, jer uživam u tome. Uživam u čitanju, u novim svetovima, drugačijim mislima, a uživam i u inspiraciji koju mi čitanje ponekad pruža.

Nedavno sam pročitala Torbu od vrbovog pruća Miroljuba Todorovića. Signalizam kao takav is not my cup of tea, ali... U pogovoru Dušana Stojkovića piše: "Jedino ispravno čitanje ove Todorovićeve pesme-proze može se izvesti tako što će se čitaoci uvući u same reči i čitati je iz tog pokretnog međugnezda. Čitati je tako što će joj pridruživati vlastite snove." Nisam ljubitelj toga da mi neko govori šta je ispravan način čitanja (Mind your own business!), ali, izgleda da se u taj ispravan način čitanja uklapam; čitanje sam, u trenutku inspiracije, prekinula kako bih napisala sopstvenu priču. Kratku, kakve moje priče često jesu; evo je u celosti ovde.

Starac



Kosa mu je bila seda, a brada duga i bela. Spretnim prstima pravio je korpe od pruća. Mogla sam satima da sedim i da ga posmatram. Nije mu smetalo što sam tu. Ponekad bi mi se osmehnuo, ili bar mislim da je to bio osmeh. Teško je reći šta je tačno bilo ispod tih brkova, delimično pokriveno bujnom bradom. Ali nisam mu smetala, i bilo mi je drago da sedim i da ga posmatram, beskrajno starog, spretnih prstiju.


Kasnije, premda je isto izgledao, nije mi više delovao star. Kada bi me njegove tamne oči pogledale, činio mi se bezvremen. Procenjivati njegovu starost imalo bi smisla kao i procenjivati starost vrbe ili hrasta. Nisu ista merila.


I dalje mi se činio bezvremen. Ali:

“Bolje bi izgledao bez brade”, rekla sam mu. Nasmejao se. Sledećeg dana kada sam došla, bio je glatko obrijan. Nije bilo bora na njegovom licu. Kako više nije bilo ni brade, videla sam da su mu prva tri dugmeta na košulji otkopčana. Nisam mogla da prestanem da zurim u prorez kože, bez obzira na to što su mu prsti bili i dalje fascinantno spretni. Bili su spretni i dok mi je otkopčavao košulju. Bili su spretni...


Prišao bi mi nekad, dok bih kuvala ili nešto drugo radila, i tada bih sa tim prekidala. Prilazila bih i ja njemu nekad, dok je pleo svoje korpe od pruća. Uvek je bio voljan. Često i nasmejan.


Primetila sam da mi koža postaje smežurana. Izborana. Na njemu, čije sam telo sad tako dobro znala, i dalje nikakvih bora nije bilo.


Ponovo je pustio bradu. U dvorištu je sedela devojčica i posmatrala ga kako plete korpe od pruća.



Wednesday, 24 November 2010

Legija Nepromočivih&knjiga u knjižari Tardis

Danas je od 16h pa nadalje, u knjižari Tardis (Kneza Miloša 2) Željko Pahek potpisivao reizdanje svog poznatog stripa Legija Nepromočivih. I ne samo potpisivao, bili su to čitavi crteži; ja sam dobila leteću škombriju, jej!

Taman sam iskoristila priliku, pošto sam inače teška lenčuga, da fotografišem sopstvenu knjigu u knjižari, kao i poster.



Tuesday, 16 November 2010

Promocija&prikaz


Sinoć u 19h je održana promocija moje zbirke Mačji snovi. Osećala sam se pogubljeno, ljudi mi kažu da nisam delovala tako.

O promociji je izvestio Nevidljivi na Pogledu iz svemirskog broda. I Dragoljub Igrošanac na sajtu i forumu Art-Anima.

Već sledećeg dana, izašao je i prikaz zbirke koji je napisao Đorđe Bajić. Prvi prikaz, jej!

Na promociji se našlo i nekoliko ljudi koji su kupili knjigu (hvala!), i, naravno, dobili su primerak sa potpisom.


Sunday, 7 November 2010

Vest u dnevnoj štampi

U današnjoj Politici je izašla vest o novim knjigama domaće fantastike, i pomenuti su i Mačji snovi.