Saturday 1 February 2020

Pročitano u decembru 2019. godine, deo drugi

Da, znam da je februar.

Makar na post o pročitanom u januaru verovatno nećete dugo čekati; biće o ukupno 3 knjige, pošto mi je januar uglavnom protekao u gledanju serija. Mnogo serija.

Nego. Preostale knjige pročitane u decembru. Ima ih 7.

Čudnovati događaji u novogodišnjoj noći, Nebojša Petković. Roman-omnibus, tri isprepletene priče. Ako ste čitali trilogiju Poslednji grad, ponovo ćete se susresti sa (varijacijom?) starog znanca Ruina, osim što se sve dešava u savremenom Beogradu, ne u postapokaliptičnom okruženju. A onda znate i kakvu vrstu priče možete da očekujete, i za šta se likovi zapravo bore.

Ukoliko vam se dopao Poslednji grad, neka vas ne obeshrabri promena žanra. Ono bitno, što vas je privuklo trilogiji, prisutno je i ovde.





Ledeni zmaj, Džordž R.R. Martin. Nemojte da vas zbuni opis knjige, ovo nema nikakve veze sa svetom Pesme leda i vatre. Uopšte nije taj svet. I pisano je ranije. Ako vam se učinilo da ste ovo već čitali, samo u kraćem izdanju, pa, izdanje je iste dužine, samo su dodate ilustracije. Mnogo ilustracija. I tako se od priče na tridesetak strana dobije atraktivna (i zgodna za poklon) knjiga od stotinak strana.

Što se priče tiče, lepa je, o devojčici koja se ne uklapa u okruženje i, pogodili ste, ledenom zmaju. Tako da, ako volite lepe priče, nemojte da vas odbije što ovo nema ama baš nikakve veze sa Vesterosom.





Uhvati zeca, Lana Bastašić. Ukoliko vam se dopala Moja genijalna prijateljica Elene Ferante, ovo definitivno ima sličnosti, naročito u početku, dok razlike ne postanu uočljivije. Plus je tu i korišćenje Kerolove Alise u Zemlji čuda. No, ako niste čitali Elenu Ferante, niti vas zanima Alisa, i nećete da prepoznajete nikakve reference, samo da uživate u knjizi takvoj kakva je, možete i to. Dve prijateljice, jedna zaljubljena u brata drugog, komplikovani međuljudski odnosi (kako mladalački, tako i kasniji) dodatno zakomplikovani politikom (Bosna, devedesete), pokušaj da se ode, nemogućnost da se ode, potraga za bratom, odbijanje da se neke stvari prihvate (jer ko bi želeo da ih prihvati), pokušaj da se nešto uradi u životu... Sve je to tu i ako vam reference ništa ne znače. I u svemu tome možete da uživate.

Čuvari proročanstva, Milena Stojanović. Poslednji deo trilogije Proročanstvo bogova. Ono što je početo u Petruškom zmaju i nastavljeno u Zovu krvi ovde je završeno i zaokruženo. Braća su konačno zajedno, obred je obavljen, predstoji im poslednja bitka (a posle nje još jedna, ona na Kosovu), i srećan kraj uopšte nije zagarantovan.

Ukoliko ste uživali u prethodna dva nastavka, želećete da pročitate i Čuvare proročanstva.








Kopljem i mačem, Ilija Dragićević. Gotivan istorijsko-avanturistički omladinski roman (mlađahni junak, sitni vlastelin koji je em baš lep, em je prepametan, em je toliko dobar borac da svaku borbu dobije, a na sve to je i dobrog srca i bašbaš brine za siromašne seljake), samo što sve to povremeno postane mnogo manje slatko. Na primer, kada se usput pomene da su kralj Milutin i kraljica Simonida već deset godina u braku i još nemaju dece, a Simonida u tom trenutku ima dvadeset godina. Ili kad silan narod bude masakriran samo zato što se zli župan mnogo ljuti što lepa kneževa kći kojom želi da se oženi ne voli njega nego nekog tamo sitnog vlasteličića. I tako...



17: Antologija savremene švedske noir priče, grupa autora. 17 priča, dvadesetoro autora, detektivske priče kakve biste i očekivali, istorijske priče, poneki horor, nešto naučne fantastike... Dosta toga ima ovde. Izbor je šarolik i teško da će vam se sve dopasti (ili da će vam sve ostati u sećanju), ali može da se nađe za svakog ponešto, a možete i da pribeležite autore čija biste dela stavili na spisak za čitanje.









Mračna kći, Elena Ferante. Nije onako upeglana kao Napuljska tetralogija. Nije ni sirova kao Dani napuštenosti. Ima sličnosti sa drugim delima ove autorke, svakako; komplikovani odnosi roditelja i dece, majka kojoj je povremeno (ili i češće), stvarno, ali stvarno dosta sopstvene dece, otac koji više brine o karijeri nego o deci i brigu o deci mahom prepušta majci (pa ona ne može da se bavi sopstvenom karijerom koliko bi želela), primitivnost i prostakluk napuljske rodbine koji s vremena na vreme izbijaju i iz glavne junakinje...

Ima tu repetitivnosti iz knjige u knjigu, ali se autorka dosledno bavi stvarima kojima se nije lako baviti, i to vredi.

No comments:

Post a Comment