Monday 9 December 2019

Pročitano u novembru 2019. godine, deo četvrti i poslednji

Preostalih 5 knjiga!

Čudovnjakinja: Poziv Morigan Vrane, Džesika Taunsend. Nastavak Nikadišta. Divno kao i prva knjiga (ovog puta, sem Fantazmačke koja je i dalje super, imamo i Fantazmače), svet je i dalje maštovit i kompleksan, dobro su razrađeni i sporedni likovi, svi upadaju u nevolje (u koje ih delom odvode i školski zadaci), i ja bih da čitam nastavak, ako može odmah sad. A ne može, nije još napisan.










Hrim ratnik, Vladimir Lazović. Roto-roman sa junačkim muškarcima i ženama koje su (skoro sve) lepe, i postapokaliptična priča smeštena uglavnom u naše predele, sa sve mutantima, raznoraznim mitologijama (jer se nakon uništenja sveta ljudi vraćaju starim verovanjima), a bogme i vanzemaljcima. Plus bitkama. Plus potragom. Plus pokušajem da se spase svet.

I, pošto je Lazović u pitanju, ima i mnogo, mnogo više od toga. A i ozbiljnije je, a pritom uspeva da ostane onako zabavno kako biste od ovakve knjige i očekivali.

Čitajte. I uživajte.

Kintsugi tijela, Senka Marić. A sad nešto sasvim drugačije: nije fantastika, nego priča jedne žene koja se bori sa rakom dojke. Poetično, minimalistički, i, potpuno neočekivano s obzirom na tematiku, neverovatno pitko. Očekivali biste da ovakva knjiga bude teška, da bude mučna, i naravno da vam nije svejedno kad čitate kroz šta sve naratorka prolazi, i fizički i psihički, dok pokušava da sastavi krhotine svog tela i svog života, ali... Neverovatno je pitko. I lepo je.

Kintsugi tela. Kintsugi života. Kintsugi knjige.

Lepa knjiga za čitanje, ako ste u stanju da podnesete temu. Ili ako vam baš treba pomoć kako biste mogli da je podnesete.


Mentor, Ksenija Pešić. Dvoje pisaca, dva pristupa pisanju, svaki ekstreman na svoj način, i pokušaj da se nađe zajednički jezik (a možda, ako je moguće, i zajednički život), i istraživanje može li to nekako da funkcioniše. Plus autorkina zapažanja o tome kroz šta sve prolaze pisci čim nešto počnu negde da objavljuju. Plus još dosta toga, i sve ispričano od srca.








Čuvari fantazmi, Zoran Petrović. Zbirka priča, neke su iz sveta Praznika Zveri, neke su sa raznih konkursa/iz raznih antologija (pa povezane sa svetom Praznika Zveri, ili ne), tu su i posvete omiljenim piscima/spisateljske vežbe, kao i igrarije. Vidi se da je pisac uživao u pisanju, i onda sve lepo uredno sakupio, da mogu i njegovi čitaoci da uživaju (a moguće i da se iznenade kad vide nešto što nisu očekivali).









Toliko za ovaj put, a u sledećem postu o pročitanom će po svoj prilici biti sve neki stranci, i raznorazni užasi.

No comments:

Post a Comment