Tuesday 3 December 2019

Pročitano u novembru 2019. godine, deo treći (nije poslednji)

Ovog puta, 6 knjiga. 3 stranih autora, 3 domaćih.

Kletva Kainova II, Aleksandar Tešić. Neki o ovom romanu govore kao o nastavku Kletve Kainove, no, zapravo joj vremenski prethodi. Neke likove koje smo videli u Kletvi Kainovoj sad vidimo u ranijem razdoblju, a upoznajemo i njihove ranije žrtve. Ovde je manje priče o srpskim vampirima (daleko od toga da ih nema uopšte, sve se vrti oko vampira Nikole Borovca) i nije sve smešteno u Srbiju, plus se dosta koriste strani dokumenti i članci, a dobar deo radnje pratimo putem prepiske.

Kome se dopala Kletva Kainova, dopašće mu se i ova knjiga; super dođe da se bolje upozna kompletna situacija i da se čitaoci pripreme za finale koje sledi (što ne znači da ne može samostalno da se čita; može, bez problema).

Po šumama i gorama, Milenko Bodirogić. Po stilu mi je jako, jako ličilo na Bernharda (što je super, jer je uspešno izvedeno), osim što je znatno surovije (jer se i priča o surovijim stvarima).

Na prvu loptu, ovo liči na roman o dvojici ljudi koji se pentraju po planinama i pričaju. Samo što ni jedan ni drugi nisu najboljeg zdravlja. I samo što kroz priču prolaze kroz nimalo lepe delove istorije naše (bivše) zemlje, ali i kroz iskrene pokušaje da se nešto postigne (a onda se to završi kako se završi, plus kasnije ponešto bude još gore, jer o nekim stvarima ne sme da se priča).

Ovo nije nimalo nežna knjiga, i nije laka za čitanje. Al' vredi, i te kako. Čitajte.

The Calculating Stars, Mary Robinette Kowal. Ovo počinje super. Alternativna istorija, rane pedesete prošlog veka, meteorit zvekne blizu Vašingtona, dvoje glavnih likova (inženjer i matematičarka) ne znaju je l' atomska bomba, kapiraju da nije, da je verovatno meteorit, napamet računaju kad će koji deo udara, smišljaju gde kad da se sklone, uspeju da prežive ono što mnogi nisu, dobrim delom i zato što je matematičarka ujedno i dobar pilot sa malim privatnim avionom pa ih je izvukla odatle... Pa matematičarka proračuna kakav će biti uticaj na klimu, i to da u bliskoj budućnosti neće moći da se živi na Zemlji, al' 'ajde ti ubedi političare u to... I sve to ide super.

Ono što ne ide toliko super je što spisak diskriminisanih po ovom ili onom osnovu (žene, crnci, crnkinje, Azijatkinje, zablude o Jevrejima...) liči na spisak za kupovinu. Sve ima da se čekira. I nije da svemu tome u ovoj knjizi nije mesto; kad se krene sa planovima za kolonizaciju, da, naravno, hteće i žene da budu astronauti (a ne dozvoljavaju im jer su žene), crnkinjama se ni ranije nije dozvoljavalo da voze iste avione kao belkinje pa im to sada pravi dodatne probleme, Azijatkinju u startu odbijaju jer je Azijatkinja... Vrlo je realno da se junakinje ove knjige suoče sa svim tim, naročito u vremenskom periodu u koji je sve smešteno, i sve to ne treba izbaciti iz knjige, al' je stvarno moglo da bude urađeno bolje. Tako da ne liči na spisak za kupovinu.

No, i uz sve to, strast prema letenju, prema svemiru, prema matematici, želja da se ode tamo, briljantan um koji napamet računa neke vrlo zeznute stvari, sve me je to kupilo, i 'oću da čitam nastavak.

Kako sam postao detektiv, Oto Oltvanji. Gotivna knjiga detektivskih priča za klince koje se nastavljaju jedna na drugu i u kojima se čitaocima saopšti taman dovoljno da mogu i sami da reše slučajeve. Dečak Teo, njegovi drugari i Teova tetka Elena (nekadašnja inspektorka) rešavaju raznorazne slučajeve na koje nalete u Teovom okruženju, i tako sve dok Teo ne nauči kako da ih sam rešava. Elena me je pomalo podsetila na Meri Popins, samo znatno dobroćudniju i sa mnogo više poštovanja prema Teovim roditeljima.

Elem, ako imate klinca (svog ili tuđeg) koji voli da čita o avanturama i rešava zagonetke, ili ako vi volite da čitate takve knjige (sa ili bez švercovanja uz klince), ovo je super izbor.


Mali prostori, Ketrin Arden. Nakon knjige za decu, još jedna knjiga za decu! Ovog puta horor (prikladan mlađim razredima osnovne škole). Pomalo šablonski (što ne smeta, jer taj šablon funkcioniše), i fino hororče za decu, uz poneku aluziju koju će pre shvatiti odrasli (ne, ništa nepristojno), mada, moguće je i da će poneko dete prepoznati detalje iz mitologije, iz filmova, i slično.

Preporuke i za decu i za odrasle.











Mrtvi glasovi, Ketrin Arden. Nastavak Malih prostora. Knjiga će ukupno biti 4 (Mali prostori se dešavaju u jesen, Mrtvi glasovi u zimu, pa se preostale dve dešavaju u proleće i u leto). U prvom nastavku, glavnu ulogu u rešavanju problema i spasavanju brojnih života imala je devojčica Oli, i tada je stekla dvoje prijatelja, Koko i Brajana; u Mrtvim glasovima, takvu ulogu dobila je Koko (osim što se ne radi o spasavanju punog autobusa dece, već su u opasnosti njih troje). Onako na pogađanje, u trećem delu sličnu ulogu imaće Brajan, a u četvrtom će možda morati svi žešće da se pomuče (eh, ti šabloni; no, pošto funkcionišu, ne bunim se). I ovde ima aluzija koje će pre prepoznati odrasli (recimo, vitez koji na obali mora igra šah sa...) i koje će se dopasti deci (bilo da ih prepoznaju ili ne).

I opet, preporuke. Definitivno čitam nastavke kad ih se dočepam.

Toliko za danas, a u sledećem postu o pročitanom biće reči o 5 knjiga (većinom domaćih autora).

No comments:

Post a Comment