Wednesday 28 November 2018

Pročitano u oktobru 2018. godine, deo drugi

Kao što rekoh, dve knjige za decu, i tri stripa.

Supermen: Crveni sin, Mark Milar, Dejv Džonson, Kilijan Planket. Šta bi bilo kad bi bilo (ne da je inače bilo, pošto govorimo o izmišljenim likovima), to jest, šta da se brod sa bebom Kal-Elom srušio u Sovjetskom Savezu, umesto u Americi? Kakav bi bio Supermen, odrastao u komunističkom društvu? Drug Supermen? Leks Lutor je i dalje Amerikanac, Luis mu je supruga, Betmen je iz Sovjetskog Saveza i roditelje mu je ubio...

No, da ne spojlujem previše, interesantna obrada, i interesantna priča. Sa dobrom zvrčkom, al' neću da spominjem u kom delu.







Monstrumesa: Buđenje, Mardžori Lu, Sana Takeda. Za početak, ovo prelepo izgleda. Sem slova koja su negde presitna, ovo je pravi raj za oči, da blenete i da se napajate lepotom raskoši. Kao drugo, mačke su divne (ovde postoje kao posebna inteligentna rasa). Što se ostalog tiče, priča tek treba da se razvije (za sada je to mlada devojka u stimpank svetu koja traži odgovore o svojoj prošlosti), a, ako će da prati vizuelnu raskoš, moraće dodatno da se razgrana (da ne bude zabune, za sada teče dobro, i nadam se da će tako i ostati) i postane sve kompleksnija i kompleksnija; likovi su dobro postavljeni; i mačke su super. I lisičica je mnogo slatka. I monstrum postaje sve interesantniji. I... Shvatate već, vuče na čitanje, 'oću još, 'oću i da saznam više o tom svetu i njegovom ustrojstvu i vrstama, a čak i ako vas sve to ne zanima preterano, neće vas ni iznervirati, a uživaćete u vizuelnom.



Buđenje, grupa domaćih (računajući i region) autorki. Tri scenaristkinje, osam crtačica. Piše da su ove stripove kreirale žene, o ženama, za žene, al' ne vidim što ih ne bi i muškarci čitali.

Priče idu od antičkog doba, kroz razne istorijske periode, do budućnosti, i bave se borbom žena za poboljšanje svog položaja (za to da mogu da se bave profesijom koja ih zanima, same odlučuju o sebi i kako će živeti, da ne budu tretirane kao niža bića...). Vizuelno, stilovi se poprilično razlikuju (u ovom slučaju to je plus, naravno, pošto je svaka priča zasebna celina), priče takođe variraju, i, ukupno uzev, ovo je poprilično interesantno (i emotivno!) delo.







Jaje, mleko, voda..., Mina Todorović. Nova knjiga Mine Todorović! Nova knjiga Mine Todorović! Ahem.
Knjiga o sukobu svetova. O prijateljstvu. O povređivanju prijatelja (i drugih dragih osoba). O emotivnoj nezrelosti. O porodičnim i društvenim problemima. O alkoholizmu i švaleraciji koji razaraju porodicu. O zlostavljanju. O vršnjačkom nasilju. O zanemarivanju dece. O posledicama lošeg ponašanja roditelja (a roditelji su ipak uzor svojoj deci, htela ona to ili ne). O mnogo čemu još. I sve to kroz lepu, neretko vedru (uprkos obradi teških tema i odbijanju da se od njih beži) priču.

A ima i divnih kuca.

Divno. Čitajte.





Nikadište: Iskušenje Morigan Vrane, Džesika Taunsend. Još jedna divna knjiga za decu. Naravno, poprilično drugačija od knjige Jaje, mleko, voda..., ali svejedno divna.

Neki je optužuju za sličnosti sa Harijem Poterom, i da, ima ih, ako su vam to jedine knjige o magičnoj školi koje ste čitali (recimo, ne znate ni za Zemljomorje, kao ni za oko milion knjiga sa magičnim školama napisanih i pre i posle serijala Roulingove). Elementi su svakako tu: dete ili mlada osoba iznenada dospe u magičnu/magijsku školu, zbog nečega je baš ta osoba u velikoj opasnosti, tu je i Mnogo Opaki Negativac koji se iz nekog razloga interesuje baš za to dete/mladu osobu... Znate već.

No, tu je i predivna džinovska mačka (pardon, Fantazmačka). I suludo, zabavno, izrazito funkcionalno vozilo u obliku pauka. I vrlo predusretljiv i ljubazan hotel, koji je ličnost za sebe. I kišobran kao sredstvo za što-šta. I mnogo dobre zabave. I...

Ja uživala.

No comments:

Post a Comment