Sunday 4 November 2018

Pročitano u oktobru 2018. godine, deo prvi

U oktobru sam pročitala 4 knjige (jednu sam počela sredinom septembra, i završila tek u oktobru) i 6 stripova. Pa, da krenemo.

The Best Science Fiction and Fantasy of the Year: Volume Twelve, uredio Jonathan Strahan. Dakle, šta je dospelo u izbor najboljih SF i F priča objavljenih prošle godine. Priznajem, nisam impresionirana. Ima tu i dobrih priča, ali ima i "uvaljenih" početaka romana, priča koje se u nekom trenutku samo tako završe, a da uopšte nema zaokruženosti, poneka odurna alegorija i/ili smarački propovednička priča (ne smetaju mi alegorije, smeta mi kad su u fazonu ja ću s ovim da krenem interesantno, a onda će da ispadne da je to nimalo suptilna alegorija o tome-i-tome). Da ne bude zabune, sve je ovo čitljivo (čak i neverovatno dosadna priča o lovu na zmajevo blago), sve je na bar nekom zanatskom nivou, radio je profesionalni urednik na tome, lektura i korektura su propisno odrađene, ne baca u depresiju kao kada svega toga nema pa se pitate zašto to uopšte čitate... Al' ako je to najbolje što je izašlo prošle godine, joj, zar stvarno ne može bolje?

Ima li preporuka za neke priče? Ima: Dilejnijev The Hermit of Houston (hej, to je Dilejni!), The Secret Life of Bots (preslatka priča za koju poželite da od nje naprave animirani film, al' da ga ne upropaste), Suzanne Palmer, Sidewalks, Maureen McHugh, ima i interesantnu ideju i jezik, A Series of Steaks, Vina Jie-Min Prasad, bliska budućnost, dobro vođeno, dobar kraj, Crispin’s Model, Max Gladstone, vrlo dobra obrada Lavkraftove priče. Još nešto vredno pažnje? The Discrete Charm of the Turing Machine, Greg Egan (lepa ideja, dobra izvedba), Zen and the Art of Starship Maintenance, Tobias Buckell (svakako nije veličina, ali je simpatična priča), Fairy Tale of Wood Street, Caitlin R Kiernan (početak romana, a ne priča, ali je svakako dobro), The Faerie Tree, Kathleen Kayembe (interesantna ideja, ne nova, ali nije ni izlizana), The Worshipful Society of Glovers, Mary Robinette Kowal (liči na deo veće celine koju bi me zanimalo da pročitam)...

Ukratko: ima tu šta da se pročita i da vredi uloženog vremena, al' se ja nadam boljoj antologiji.

Dedpul: Uteruje istinski strah, grupa autora. Mrtvi predsednici i ostale prodane duše mi je bio bolji, al' zabavno je i ovo, a tome poprilično doprinose prevod i lokalizacija Draška Roganovića. Ne moraju da vas interesuju ni Dedpul ni stripovi uopšte da bi vas ovo lepo zabavilo.














Panišer: Na početku beše..., Gart Enis. Kao što rekoh, pisao je isti onaj Gart Enis koji je pisao Propovednika, pa ako vas to zanima... Nikakav PTSD, nikakve moralne nedoumice ni pitanje treba li to tako. Frenk Kasl ima svoje shvatanje o tome koga treba ubiti, vrlo je efikasan u ubijanju, i uživa u tome. I bolje bi vam bilo da ga ne prevarite, niti da mu date povoda da vas vidi kao skota.












Priča o izgubljenoj devojčici, Elena Ferante. Završni deo Napuljske tetralogije. Kao i prethodne knjige, i ova baš, baš vuče na čitanje, morate da vidite šta je bilo dalje... Samo što više nema hvatanja za glavu kad vidite neke stvari koje rade, a onda prisećanja da su to ipak veoma mlade devojke i da je normalno da donose pogrešne odluke dok pokušavau da se izvuku iz bede i nađu komadičak sreće za sebe: sada su to zrele žene. Koje će, tu i tamo, i dalje da donose loše odluke, dobrim delom jer su u njima i dalje one devojčice za koje ste se od početka vezali, devojčice koje pokušavaju da nađu...nešto. I da stvore nešto. I onda pogledate šta su sve uradile, i shvatite da su, uz sve greške, i uz teške lične tragedije, dosta toga zaista i uspele da urade. A u pozadini svega toga su Napulj i Italija i politička i životna previranja.

Tetralogiju čine 4 debeljuškaste knjige, i sve vrede uloženog vremena.


Panišer 2: Majčica Rusija, Gart Enis. Priča o psihopati (koji ipak poznaje određene granice) se nastavlja, što u Njujorku, što u Sibiru, nasilja ima u suludim količinama (no, nije da će to nekoga ko je svestan da čita strip o Panišeru da iznenadi), ima i teškog cinizma i crnog humora, ako tražite fine ljude, tražite ih na pogrešnom mestu... Dakle, ludo zabavno, ako je to vaš tip (ili jedan od vaših tipova) zabave. Mislim, ako je takav strip (takva knjiga, film, serija) vaš tip zabave, ne ako vas u stvarnom životu zabavlja tolika količina nasilja (za to bi se već trebalo obratiti nadležnim ustanovama u najkraćem mogućem roku).








Toliko za ovaj put. U sledećem Pročitano u... nastavku (koji će biti kad bude), dve knjige za decu, i tri stripa.

No comments:

Post a Comment