Sunday 10 December 2017

Pročitano u novembru 2017. godine, deo četvrti (i poslednji)

Kao što rekoh, preostalih 5 knjiga.

Podzemna železnica, Kolson Vajthed. Knjiga je dobila gomilicu nagrada, i definitvno valja. Prema jednoj od nagrada, Artur Klark, trebalo bi da pomislite da je u pitanju SF delo, ali nije, sem ako smatrate da je dovoljan novum to što u knjizi postoji podzemna železnica (ona kojom su u Americi bežali robovi) u bukvalnom smislu, fizički, a ne samo kao mreža puteva, sigurnih kuća i kurira.

Podzemna železnica je poprilično mračna i na momente mučna, pošto prati priču robinje Kore koja beži sa plantaže pamuka i od surovosti robovlasništva (mučenja, ubijanja, kasapljenja, još mučenja, silovanja, prodavanja dece, još mučenja i iživljavanja...), plus je autor ubacio i stvari koje su crncima rađene kasnije, kad robovlasništva zvanično nije bilo, poput eksperimentisanja (bez dozvole, naravno) kao što je namerna infekcija sifilisom "u naučne svrhe", i sterilizacije (da im se crnci ne razmnožavaju previše).

Uz sve mučne momente, knjiga je iznenađujuće pitka, i sve vreme vas vuče dalje (ne, ne morate da budete sadista da bi vas vukla), da vidite hoće li Kora uspeti da pobegne, izbegne lovca na robove i mučenje, nekako se izvuče uz smotane pomagače, izbegne sterilizaciju i ostale stvari za koje neki smatraju da je sasvim u redu raditi ih crncima (robovlasništvo nije u redu, ali to su ipak crnci, morate da ih kontrolišete, a sasvim je u redu i da na njima eksperimentišete bez pitanja, tako nauka napreduje, a to su ipak samo crnci...). Nemojte da je koristite kao udžbenik iz istorije, jer su u vreme pre Građanskog rata smeštene i neke stvari iz dvadesetog veka, plus su neka državna uređenja drugačija od onih kakva su stvarno bila, no, vrlo je korisna ako želite da saznate o raznoraznim stvarima koje su rađene crncima u "obećanoj zemlji". A i stvarno je dobar roman. Čitajte.

Novi učenik, Trejsi Ševalije. Vidim nekakve pohvale za knjigu, a meni je ovo do sada najslabije autorkino delo.

Ponovo ispričan Šekspirov Otelo, u sklopu projekta Hogarth Shakespeare (ponovo ispričane Šekspirove drame).

Radnja je smeštena u vašingtonsku školu u sedamdesetim, većina likova su jedanaestogodišnji učenici (koji već pričaju o tome da je neko išao do kraja!!!), rasizam je prosto nehajan (nisu oni rasisti, ali, novi učenik je crnac), i...

Zaboravljivo. Nebitno. Može da se čita, ali ne vidim razlog za to.







Koks ili Tok vremena, Kristof Ransmajer. Različitosti Zapada i Istoka, engleski časovničar kome je umrla ćerkica i kineski car koji traži neverovatne časovnike, jedan od njih, naizgled, nemoguć (no, nije nemoguć i za ovog časovničara)... Zanimljiva postavka. Zanimljivo postavljen glavni lik, za koga vrlo brzo prestanete da brinete (jer je, između ostalog, samoživi silovatelj koji to što je uradio naziva ljubavlju), pa vas nije briga hoće li dopasti mučenja ukoliko ne uspe u zadatku, već samo posmatrate kako stvara to što stvara. A ume. I te kako ume.

Izgubljene duše, svako na svoj način. Nemogućnost prave komunikacije. Niko tu nije cvećka, pa vas nije briga. A opet, stvara se. I te kako se stvara.






Smrt na oltaru: Malteška misterija, Verica Vinsent Kol. Treći roman sa Andrejem Avakumovićem Kumom, no, kako to već ide sa krimićima, ne morate da čitate prethodne da biste mogli da pratite ovaj. Čudno ubistvo, pa još jedno ubistvo, sve na egzotičnoj lokaciji (Malti) gde u principu svi sve znaju i gde se uglavnom ništa ne dešava, lokalne legende, moguće postojanje neopaganskog kulta... Ko voli knjige i priče Verice Vinsent Kol, uživaće i u ovoj malteškoj misteriji.











Kraljica Lir i njena deca, grupa autorki. Najpoznatije savremene srpske spisateljice na jednom mestu, sa pričama koje su manje-više na temu iz Kralja Lira: ko vas voli najviše na svetu? Iznenađujući i ne toliko iznenađujući odgovori, zanimljiv izbor priča, nešto vam legne više, nešto manje, upadne i ponešto neočekivano (neočekivano i dobro!)... Jedna od onih knjiga koje su baš zgodne za poklon, osoba kojoj je date će svakako naći priče koje će joj se dopasti.

No comments:

Post a Comment