Saturday 15 June 2019

Pročitano u maju 2019. godine

Ukupno 6 knjiga, mada je jedna zapravo priča od nekoliko strana.

Starčev rat, Džon Skalzi. Neverovatno pitko. Vrlo zabavno. Inteligentno. Duhovito. A na sve to onda dođu i promišljanja na temu etike i toga šta čini čoveka, i šta čini ličnost. Što ni u jednom trenutku ne pređe ni u kakvu propoved ni smaranje, nego pisac (uz, pretpostavljam, pomoć urednika) zna šta radi, pa je sve lepo i neosetno uklopio.

Nabavljen i pročitan i nastavak. Da, toliko mi se dopalo, i planiram da pročitam i preostale knjige iz serijala. No, ako vam se ne čitaju serijali, slobodno možete da pročitate samo prvu knjigu, i uživate u njoj.



Sticky Things, Meghan O'Flynn. Pomenuta priča od nekoliko strana. Vrlo inteligentno osmišljeno, pažljivo planirano (autorka inače piše krimiće/trilere), zamišljeno kao jezivo (na idejnom nivou i jeste), ali me vođenje nije kupilo. Ovo je druga priča ove autorke koju čitam, i moguće je da joj ne leži kratka forma. Ili su joj prosto te dve priče slabije. Pošto povremeno pratim i njenu stranu i njen blog, u nekom trenutku planiram da pročitam i prvi roman iz serijala Ash Park, pa ćemo videti za dalje.










Pozamanterija, Slađana Šimrak. Zbirka poezije koju je pisala matematičarka, i jedna od tri pobedničke zbirke sa prošlogodišnjeg konkursa Novica Tadić. Ako vas naslov asocira na to da je sve kitnjasto i žensko, pa, ima ukrasa, jeste pisala žena, i manje-više svaka pesma ima neku svoju priču, tako da su ukrasi tamo gde im je i mesto.

A ima i matematike.











Dobrota žena, Dž. G. Balard. Ova knjiga je nastavak Carstva sunca, i najbolje ju je čitati ne samo nakon što ste pročitali Carstvo sunca, već i nakon što ste pročitali gomilu drugih Balardovih knjiga. Poprilično je autobiografska, i u njoj ćete naći odakle mu ideje za gomilu već napisanog, odakle određene opsesije, odakle... Odakle mnogo toga.

Da ne bude zabune, može ovo da se čita i potpuno samostalno i svakako će biti jako dobra knjiga, samo će, ako u nekoj meri poznajete Balardov opus, biti mnogo bolja. I, na neki način, jezivija.

Odakle piscima ideje? Eto odakle. Odgovor nije prijatan.






Circe, Madeline Miller. E, ovo je bilo divno za čitanje. Ukoliko ste upoznati sa grčkim mitovima, mnogo toga će vam biti poznato, ali neće biti dosadno, i nemali broj likova bi mogao da se pojavi u iznenađujućem svetlu (ili možda ne, u zavisnosti od toga šta je kome iznenađujuće); a ako ne poznajete grčke mitove, spremite se da ih upoznate.

Autorka predaje klasičnu književnost i ovde je veoma, veoma poštovala mitove, što je, bar meni, predivno osveženje u poplavi knjiga gde autori u ogromnoj meri koriste pravo na autorsku slobodu (pa onda rezultati budu vrlo proizvoljni). Plus nema ni klišea sa zlim bogom/boginjom smrti, dobrim vrhovnim bogovima... Nema klišea kao takvih.

Planiram da pročitam i njen roman The Song of Achilles. Kad napiše sledeći roman, i njega. I tako.




Deus Irae, Filip K. Dik i Rodžer Zelazni. Još jedna divna knjiga. Ima tu Dikove suštinske dobrote (što je, naravno, divno), Dikovih tripova, Dikove zbrkanosti, Zelaznijevih tripova, otkačenih likova i situacija, nema Zelaznijeve uobičajene razmetljivosti (vidite-šta-ja-sve-znam-u-ta-ta), ima Zelaznijeve povremene sposobnosti da baš, baš ubode emociju i lepotu... Njima dvojici je dosta trebalo da dovrše knjigu, i kad vidite šta su napisali, dobro da su uopšte uspeli.

Čitajte.

No comments:

Post a Comment