Tuesday 29 April 2014

Smilodoni inspirišu

Naslov je aluzija na Sanjaju li androidi električne ovce?, i sem te sličnosti, ova priča nema ama baš nikakve veze sa tim (a ni bilo kojim drugim) Dikovim delom.
Priče često nastanu kada se upitate: "A šta bi bilo kad bi se to-i-to desilo, kako bi takav-i-takav lik reagovao?" Umeju li smilodoni da predu? je jedan takav odgovor.



Umeju li smilodoni da predu?

Probudila sam se i na sredini sobe videla tigra kako sedi i posmatra me.

Živim u jednosobnom stanu na šesnaestom spratu. Nemam tigra. Tigrova u Beogradu ima samo u zoološkom vrtu. Ako im je i pobegao tigar, kako je dospeo kod mene?

Shvatila sam da ga uporno u mislima nazivam tigrom, iako to nije bio.

Ono što jeste bio... Tek to ne bi trebalo da se nalazi u mom stanu. Ni u Beogradu. Ni bilo gde na planeti, već deset hiljada godina.

Smilodon koji je sedeo na manje od metar od mene mirno me je posmatrao. Zevnuo je, kao da mu king sajz očnjaci već i pre toga nisu bili upadljivi.

Smilodon. Vrsta izumrla pre deset hiljada godina. Greškom nazivani sabljastim tigrovima, iako tigrovi nisu bili.

Ovaj mi je ličio na Smilodon populator, najkrupniji od smilodona. Neki primerci su bili i petsto kilograma teški. Ovaj je valjda imao četristo pedeset kila, tu negde.

Ispružila sam ruku. Prišao mi je. Pomazila sam ga po glavi. Počeo je da prede.

Umeju li smilodoni da predu?

Ovaj je očigledno umeo.

Osetila sam kako mi se licem širi kez. Moj sopstveni smilodon! Pomerila sam se unazad, i smilodon mi je skočio na krevet. Krevet je zakrckao, ali je izdržao. Smilodon se udobno smestio pored mene, nastavljajući da prede. Krevet je krckao dok se nameštao. Meni kez nije silazio s lica.

Zagrlila sam veliku preduću mačku i ponovo zaspala.

Oduvek sam želela mačku-mezimca.

No comments:

Post a Comment