Friday 15 November 2019

Pročitano u novembru 2019. godine, deo prvi (čitajte domaće!)

Da krenemo sa 5 knjiga domaćih autora (pročitala sam više, ali da ne bude previše za jedan post).

Darkadija, Mina D. Todorović. Nastavak romana Jaje, mleko, voda... I to se jako lepo nastavlja, jer smo većinu likova već upoznali, i divno je pratiti kako se i oni međusobno sve bolje upoznaju, uhodavaju, sarađuju, otkrivaju kome šta najbolje ide pa se međusobno dopunjuju, zajedničkim snagama rešavaju probleme (u čemu im pomažu i odrasli, jer deca ipak ne mogu sve sama)... A problema ima, i to ovog puta ne u vidu vršnjačkog nasilja i roditelja koji za početak ni sebi ne umeju da pomognu, a kamoli sopstvenom detetu, već u vidu kriminala, i kriminalca koji ne preza ni od pucanja na decu. Al' da vam ne spojlujem sve živo, nabavljajte knjigu i čitajte i uživajte.




Lanac slobode, Zoran Ćirić. Alternativna istorija smeštena u Nišvil u budućnosti, zapravo uglavnom krimić koji ocrtava nišvilsko (i ne samo nišvilsko) društvo, sa svim mogućim frakcijama, politikom, i pojedincima koji pokušavaju da za sebe izvuku ovo ili ono. Neko osvetu, neko kriminalnu imperiju, svako traži nekakav ćar, niko nije cvećka (niti očekujete da bude), u suštini i nema za koga da se navija, ali vas zanima da otkrijete ko je ubica, ko kakve tajne krije, i kako će sve da se razreši, plus i da vidite svet budućnosti.

Ima dosta toga za otkrivanje, i mene je ovo tumaranje budućim Nišvilom držalo sve vreme.




Psihološke igre političara, Marija Lazarević. Ozbiljno zabavna i zapravo prilično ozbiljna knjiga. Transakciona analiza primenjena na političare i političke igre. Terminologija se intuitivno prati (plus tu i tamo ima i objašnjenja), i ne morate da bude diplomirani psiholog da biste razumeli knjigu (a ni da biste se zabavili čitajući je; transakciona analiza je po difoltu zabavna, koliko god ispod te zabave bila ozbiljna).

Ja uživala u čitanju.







Jezomor - Portret troprstog slikara, Miloš Petković i Mladen Stanisavljević. Horor smešten u današnju Srbiju, u unutrašnjost, sa korenima koji sežu do perioda Kosovskog boja, sa mitskim bićima iz srpskog folklora, kao i sa gomilom referenci na popularnu kulturu (jer likovi ipak žive u današnje vreme, i kada krenu da im se dešavaju čudne stvari, najpre će pomisliti na ono što im je poznato i što su u mladosti zavoleli, i najpre će tu potražiti inspiraciju za rešavanje problema). Ko voli dela Miloša Petkovića ili Mladena Stanisavljevića (ili obojice), uživaće.






Reptil, Uroš Timić. Motiv dvojnika. Čudni blizanci. Tajno društvo. Orgije (sa zmijama). Pakao (koji je... bolje da vam ne spojlujem). Neočekivano dobra ista scena na početku i pred kraj, sa malim izmenama u samom tekstu, i velikom promenom za čitaoca koji sad zna mnogo više o tome što se dešava, i tragedija postaje znatno ličnija.

Ne znate šta se zaista dešava, ni da li je sve samo u glavi naratora.

U oba slučaja, pratite sunovrat jedne duše u pakao (nije neki spojler, brzo postaje jasno da ono što se dešava ne može da izađe na dobro).

Dosta toga je stalo u kratak roman od 170 strana.

Toliko za ovaj put, biće još uskoro (opet domaći autori).

No comments:

Post a Comment