Tuesday 8 October 2019

Pročitano u septembru 2019. godine

Šta se čitalo u septembru? Knjige, stripovi, časopisi... Ok, jedan strip i jedan časopis (magazin?), plus pet knjiga.

Batman: Noćobdija, Mari Lu. Ovo je jako zgodno za čitanje na plaži, ili već nekom letovanju, ili u već nekoj prilici kada puštate mozak na ispašu. Što je prilično neophodna stavka, kao i slanje suspenzije neverice na odmor, inače ćete stalno sebi da govorite ma daaaj, pa ovo nikako ne bi išlo ovako, nema šanse da... I, da, govorili biste to sebi za knjigu o mladom Betmenu. Takođe, ako tražite knjigu koja bi se držala kanona (nekog) o Betmenu, i ako bi vas silno izluđivalo ukoliko ga se knjiga ne drži (a ne drži ga se, ovo više deluje kao da neko zna ponešto o Betmenu pa je uzeo da piše nešto svoje o tome kako je Betmen počeo), ovo delo nije za vas.

Sa druge strane, ako tražite nešto krajnje neobavezno i neobavezujuće, i po mogućnosti zabavno, ovo je skroz okej.

Catwoman: Dušekradica, Sara Dž. Mas. Još jedna iz serije šta sam čitala na odmoru. Kao ni gorepomenuti Betmen, ni ova knjiga se ne drži kanona. Kao i gorepomenuti Betmen, i ova knjiga je zabavna (zapravo, i zabavnija od njega). Plus je tu jako zabavan spoj sa Harli Kvin i Poison Ivy. Plus nisam imala ma daaaj reakciju (ni ovo ne pršti od logike i smisla, ali mi ništa nije bilo toliko suludo kao ideja da bi neko, kao kaznu, poslao mladog bogataša na društveno-koristan rad u ludnicu Arkam, što se desilo u Betmenu).

Sve u svemu, zabavno.





Književna fantastika 2019, gomila autora, urednici Dragoljub Igrošanac i Mladen Jakovljević. Broj posvećen Pou, kao što vidite na slici. Dobre priče, zanimljivi eseji, presek frankofone mračne fantastike, književnost, stripovi, filmovi, prikazi... Dosta toga dobrog na manje od 200 strana.










Dedpul satire Dedpule, Kalen Ban. Dedpulovo satiranje svega i svačega se nastavlja, i prelazi na samog sebe. Ko smatra da ne postoji previše Dedpula, ili mu bar ne smeta mnogo mnogo Dedpula, uživaće, ostalima bi moglo da bude auf, daj nešto drugo.

Meni bilo zabavno.










The Best Science Fiction and Fantasy of the Year Volume Thirteen, Džonatan Stran. Ovo je baš onako šarolika mešavina. Ima tu priča koje su lepe i budu vam drage, kao poslednja priča o Zemljomorju Ursule Legvin (koju bez čitanja ciklusa o Zemljomorju nema smisla da čitate), ima retro SF-a (When We Were Starless, Simone Heller, meni među najboljim SF pričama u ovoj antologiji), retro sword-and-sorcery priča (The Staff in the Stone, Garth Nix) koja baš prija, priča koje bi bile sasvim prikladne za čitanku (recimo, Field Biology of the Wee Fairies, Naomi Kritzer), vrlo gotivnih priča (The Starship and the Temple Cat, Yoon Ha Lee, A Witch's Guide to Escape: A Practical Compendum of Portal Fantasies, Alix E. Harrow, The Rose MacGregor Drinking and Admiration Society, T. Kingfisher), priča za koje ne znate zbog čega bi ih neko objavio (sem zato što ih je napisao Džefri Ford, recimo), a još manje zbog čega bi dospele u izbor najboljeg za određenu godinu, priča koje imaju sjajne delove, a ostatak bi mogao da bude izbačen (u manjoj meri, odnosno sa znatno više dobrih delova, The Only Harmless Great Thing Brooke Bolander, a u znatno većoj meri, Widdam, Vandana Singh), tu je i mnogo lepa i mnogo nejasna priča (A Brief and Fearful Star, Carmen Maria Machado), interesantna priča koja nervira dužinom (Okay, Glory, Elizabeth Bear), vrlo interesantna priča sa šimpanzom detektivkom (Meat and Salt and Sparks, Rich Larson), zabavna priča koja nervira dužinom (If at First You Don't Succeed, Try, Try Again, Zen Cho), grozno poučna priča (The Woman Who Destroyed Us, S. L. Huang)... Svašta tu ima. I vredi čitanja, makar da vidite od kojih biste autora želeli da pročitate još nešto.

U planinama ludila, H. F. Lavkraft. Kratak roman plus novela, Lavkraft iz vremena kad u delima ima i naučne fantastike. Susret sa Drugim (iznenađeni ste, zar ne?), Drugi je zastrašujuć, ali nije samo zastrašujuć; koliko god ogromne i organski užasavajuće bile razlike, postoje i dodirne tačke i mogućnost razumevanja, čak i komunikacije (i, u nekoj meri, simpatije prema njima), a postoje i oni stvarno mnogo gadni Drugi koji su u mnogo čemu sušta suprotnost prvima.

Dobar koncept. Predvidljivo ako ste ikada čitali Lavkrafta, al' koncept je svejedno dobar.





Ostrvo doktora Moroa, H. Dž. Vels. Da, tek sam je sad pročitala. Klasik, sve već znate (valjda), u suštini mi je najjeziviji ispao kraj, kad je protagonista uspeo da se vrati u civilizaciju (zapravo, lažem, najjezivija mi je bila vivisekcija pume i ostalih životinja). Dopalo bi mi se da je delo duže i da su ličnosti zverki bolje obrađene, al' šta je tu je, znam da nije to bila poenta.




To bi bilo to za septembar, odo' sad da čitam dalje.

No comments:

Post a Comment