Kao što rekoh, u februaru sam pročitala dve knjige.
Sabrane priče I, Vladimir Nabokov. Melanholija. Tuga. Gnev. Osveta. Rusija. Leptiri. Ruska emigracija. Čudesna bića, prognana kao i Rusi. Deca. Ljubavnici. Razdvojene porodice. Pokušaji da se nešto, nekako...
Počinje sjajno i emotivno, i ne pada. Ne znam koje su šanse da se nekome dopadnu baš sve priče, ali su znatno manje šanse da se nekome ne dopadne nijedna.
A sve valjaju. Nabokov je to.
Čitajte i uživajte.
Dani napuštenosti, Elena Ferante. Uh... Dobro je ovo, ali ako očekujete nešto poput Moje genijalne prijateljice, ima da se šokirate. Ovo je priča o ženi koja dospeva u stanje teškog nervnog rastrojstva nakon što je muž ostavi. Ok, viđali ste i u Napuljskoj tetralogiji neprijatne reakcije (ako ste čitali, naravno), ali ovo je mnogo, mnogo gore. Jer teško nervno rastrojstvo nije nimalo lepo, a autorka ne beži od toga. Ovde nećete naći romantizovanu predstavu poremećenog ponašanja gde je to ipak nekako prihvatljivo i ta osoba vam bude i simpatična; naći ćete odurno i agresivno ponašanje (onakvo od kakvog svako normalan pobegne, jer koliko god vam neko bio drag i koliko god imali razumevanja za probleme te osobe, toliku količinu agresije ne možete da trpite, ne ako hoćete da očuvate sopstveno mentalno zdravlje) i ogromnu količinu prostakluka, i naratorka bi lako mogla da vam bude odvratna.
Ovo je vrlo iskrena i nimalo prijatna knjiga. I treba da postoji upravo takva kakva jeste, al' da je laka za čitanje, nije.
Eto, toliko za ovaj put. U martu sam za sada pročitala 6 knjiga (većinom su vrlo kratke), pa će i sledeći post o pročitanom biti duži.
Sabrane priče I, Vladimir Nabokov. Melanholija. Tuga. Gnev. Osveta. Rusija. Leptiri. Ruska emigracija. Čudesna bića, prognana kao i Rusi. Deca. Ljubavnici. Razdvojene porodice. Pokušaji da se nešto, nekako...
Počinje sjajno i emotivno, i ne pada. Ne znam koje su šanse da se nekome dopadnu baš sve priče, ali su znatno manje šanse da se nekome ne dopadne nijedna.
A sve valjaju. Nabokov je to.
Čitajte i uživajte.
Dani napuštenosti, Elena Ferante. Uh... Dobro je ovo, ali ako očekujete nešto poput Moje genijalne prijateljice, ima da se šokirate. Ovo je priča o ženi koja dospeva u stanje teškog nervnog rastrojstva nakon što je muž ostavi. Ok, viđali ste i u Napuljskoj tetralogiji neprijatne reakcije (ako ste čitali, naravno), ali ovo je mnogo, mnogo gore. Jer teško nervno rastrojstvo nije nimalo lepo, a autorka ne beži od toga. Ovde nećete naći romantizovanu predstavu poremećenog ponašanja gde je to ipak nekako prihvatljivo i ta osoba vam bude i simpatična; naći ćete odurno i agresivno ponašanje (onakvo od kakvog svako normalan pobegne, jer koliko god vam neko bio drag i koliko god imali razumevanja za probleme te osobe, toliku količinu agresije ne možete da trpite, ne ako hoćete da očuvate sopstveno mentalno zdravlje) i ogromnu količinu prostakluka, i naratorka bi lako mogla da vam bude odvratna.
Ovo je vrlo iskrena i nimalo prijatna knjiga. I treba da postoji upravo takva kakva jeste, al' da je laka za čitanje, nije.
Eto, toliko za ovaj put. U martu sam za sada pročitala 6 knjiga (većinom su vrlo kratke), pa će i sledeći post o pročitanom biti duži.
No comments:
Post a Comment