Monday 5 December 2016

Pročitano u novembru 2016. godine, deo prvi

U novembru sam pročitala 10 knjiga. U ovom postu biće reči o 4 (da ne rasparčavam trilogiju na dva posta), u sledećem o preostalih 6.

Hotel Iris, Joko Ogava. Priča o neobičnom odnosu između sedamnaestogodišnje Mari, ćerke hladne, neprijatne vlasnice oronulog hotela, i starijeg muškarca (možda ubice) koji živi na obližnjem ostrvu. Ljubav? Perverzije? Potčinjavanje ponižavanju kao nečemu što Mari oslobađa, jer su samo to trenuci u kojima se oseća kao ona sama? Bekstvo u ponižavanje od strane starijeg muškarca kao način da se skloni od majčine dominacije? Sve to, i mnogo više. Onoliko uvrnuto koliko možete očekivati od Joko Ogave. Što će reći poprilično.










Raščarani svet, Jelena Lengold. Zbirka priča. Svakodnevne situacije (ljubomora, neverstvo...), pa stvari odu predaleko. Pa uvrnute situacije i patološko ponašanje. Pa dečiji nestašluk, al' deca ne kapiraju šta rade. Pa još patologije. Pa žena koja dokono razmišlja o načinu da ucmeka muža, i shvata koliko su sve te mogućnosti nepraktične. Pa krajnje emotivna priča zbog koje poželim da zadavim autorku što ju je napisala (Raščarani svet), ko me zna i ko je čitao priču, shvatiće (disklejmer, za svaki slučaj: ne, nemam nameru nikog da zadavim). Pa priče koje možda skreću u natprirodno, a možda i ne.

Svašta je stalo na 120 strana. Čitajte.






Jaz, Darko Tuševljaković. Meni je ovo najzrelije Tuševljakovićevo delo do sada; dok sam ga čitala, imala sam osećaj da se pisac našao i da je, što bi se reklo, svoj na svome. Ima li fantastike? Možda; zavisi kako odaberete da shvatite priču (što je, verujem, piscu bila namera). Ima porodične drame. Ima nerazumevanja među ljudima koji bi trebalo da su bliski, razočaranja, zadrtosti, odbijanja da se prihvati da postoji i nešto drugo, nemogućnosti da se shvati drugačije, nemogućnosti da se uspostavi prava komunikacija i da se izgrade pravi odnosi...

...a možda ima i čuda. I možda postoji nada. I možda, ipak, nešto može da se uradi.

Čitajte.





Žiži, Mirjana Uzelac. Pobednik na konkursu Vrata knjige 2016, kategorija tinejdžerski roman (mada, meni se čini da je pre za malčice mlađu publiku). Simpatična priča o desetogodišnjoj Žiži i njenim prijateljima, i o avanturi u koju su glavačke uleteli (i pritom upoznali Edgara Alana Poa, Narcisa, Pandoru, i Pinokija, a sve to dok su u društvu upravo penzionisane mečke Kasandre za koju nisu sasvim sigurni hoće li ih zaštititi ili rastrgnuti). Naravno, moraju da spasavaju svet. Naravno, nisu sigurni kako to da izvedu, ni hoće li preživeti, ni hoće li uspeti da se vrate kući. A za mečku u suknjici nisu sigurni da li da se brinu zbog nje, ili za nju, ili oboje istovremeno.







Toliko za danas, o preostalih 6 knjiga u sledećem postu.

2 comments:

  1. Šteta što sam propustila da pratim ovaj deo bloga, zaista je dobra smernica. (Pod uslovom da imate poverenje u Angelin sud).

    ReplyDelete