Tuesday 1 March 2016

Čitalačka 2015. godina, deo drugi

Kao što rekoh, još zanimljivih knjiga pročitanih u 2015.




Skrivena mana, Tomas Pinčon. Delom noar, delom psihodelija, uduvani detektiv koji podseća na Duda Lebovskog (osim što ga pre zanima surfovanje nego kuglanje) batrga se po Los Anđelesu i, kao, rešava nekakav zapetljan slučaj koji postaje sve zapetljaniji. Ludo zabavno, i znatno kompleksnije nego što bi se reklo po ovom opisu.












Noći u cirkusu, Anđela Karter. Čitanje ove knjige mi se razvuklo do besmisla, odlagala sam je više puta, i na kraju je uzela u fazonu 'ajde više da je završim. Skoro do samog kraja, knjiga mi je bila okej, ali ništa više od toga. A onda je došao kraj. Neću da spojlujem. Vredi.












Kristalni svet, Viktor Peljevin. Sjajno kao uvod u Peljevina, i kao nagoveštaj šta sve možete od njega da očekujete. A onda lepo krenete u lov na gomilu njegovih knjiga. Od kojih vas neće svaka impresionirati (mene, recimo, S.N.U.F.F. nije impresionirao uopšte), ali teško da ćete naići na lošu.










Karaoke strave, Rju Murakami. Da, opet Rju Murakami. Ako volite uvrnut humor, ludo zabavno.

Na jednoj strani su šestorica bilmeza u ranim dvadesetim. Pojma nemaju šta bi sa sobom. Povremeno se sastanu, piju, jedu, zveraju u zgodnu komšinicu, arlauču (kao, karaoke). Na drugoj strani je grupica razvedenih žena u tridesetim. Ni one pojma nemaju šta bi sa sobom, sastaju se povremeno, jedu, piju, pričaju svaka za sebe...

Iz čista mira, bilmez na ulici ubije razvedenu ženu. Njene prijateljice se svete. Njegovi prijatelji se svete. Nabavljaju se sve veća i ubojitija oružja, broj leševa raste, i odjednom svi odlično znaju šta bi sa sobom. I tako...

Ako vam smetaju detaljni opisi raskomadanih leševa, ili ako vam se čita nežna, topla ljubavna priča, preskočite.


Kuća uspavanih lepotica, Jasunari Kavabata. Ovo nije zabavno. Ovo je mučno.

U prvoj priči, glavni lik iznova dolazi u neku vrstu javne kuće gde zanemoćali stariji muškarci spavaju pored lepih mladih devojaka udrogiranih toliko da su se obeznanile i da ne mogu da se probude. Priseća se devojaka sa kojima je nekad bio, divi se uspavanim lepoticama, podseća sebe da nije baš toliko zanemoćao kao ostali posetioci (za koje se podrazumeva da ne mogu ništa devojkama, sve i da pokušaju)... Ništa nije objašnjeno u sitna crevca, detalja je dato taman toliko da vam se zgadi život.

Preostale dve priče nisu baš toliko mučne, ali jesu isto toliko nezdrave. Odlično napisano, no treba imati jak želudac za tako nešto.




Toliko za danas. Biće još ponešto o knjigama pročitanim u 2015.

No comments:

Post a Comment