Showing posts with label Agora. Show all posts
Showing posts with label Agora. Show all posts

Monday, 26 August 2019

Pročitano u junu 2019. godine

Da, znam da je kraj avgusta. Makar nećete morati da čekate na Pročitano u julu 2019. godine, pošto sam u julu prvo gledala serije i nisam čitala ništa, a onda sam dobila bronhopneumoniju i nisam mogla ni serije da gledam ni bilo šta drugo da radim.

Kad smo kod serija, preporuke za Castle Rock (sjajna atmosfera zbog koje mi je bilo lako da ne obraćam mnogo pažnje na rupčage, plus nekoliko sjajnih glumaca), In the Flesh (odlična, plus se završi u dve kratke sezone, britanska psihološka drama sa zombijima), Happy! (zamislite smućkane elemente Zlog poručnika, Drop Ded Freda i Šreka, plus još gomilu raznoraznih ludila i crnjaka, i svaka epizoda je luđa od prethodne, a to sve funkcioniše i ne raspadne se... Dobro, to svakako neće svakom da se svidi, al' ja sam uživala), Doom Patrol (gomila nesrećnika od kojih treba da ispadnu superheroji, plus bubašvaba koja je kao nekakav manic street preacher, plus Deni, genderqueer ulica u kojoj su stalno žurke, plus...) i Young Doctor's Notebook (adaptacija Bulgakovljevih priča uz dosta crnog humora i sjajnu glumačku postavu).

A knjige pročitane u junu (za razliku od serija gledanih u nekom trenutku juna ili jula)? Ima ih 6.

Četiri reke izviru u raju i ine plovidbe, Ilija Bakić. Eksperimentalna proza. Tri novele, u svakoj ima potrage i plovidbe, priče će vam delovati poznato, ali je tretman vremena iščašen. Fantazmagorija, tu i tamo, možda i više od toga. Na momente me je po pristupu baš podsećala na Valhalla Rising.

Čitajte.









Dnevnik noći, Tomas Ligoti. Moja nevolja sa Ligotijem je što mi je, za sada, od svih njegovih dela najbolje legao kratak roman Nedovršeni posao, koji, izgleda, nije baš tipičan za njega. A meni je baš super legao. I nije da sam očekivala da i Dnevnik noći bude takav (nisam), al' eto, baš mi fali onaj poetični korporativni crnjak.

I vredi li ova zbirka priča? Vredi. Kratke priče, između sna i jave, ponegde deluju zbunjujuće onako kako i san može da deluje zbunjujuće... Jezik sna uopšte nije lako preneti u prozu, jer, ma koliko se nekome činilo da je san odlična inspiracija za priču (može da bude, uz pravilnu obradu), logika i struktura sna nisu logika i struktura priče. A Ligotiju, eto, dosta dobro uspeva.


Brigade duhova, Džon Skalzi. Nastavak Starčevog rata. Skalzi je ovde uradio nešto prilično rizično: uhvatio se u koštac sa najmisterioznijim i etički prilično zamršenim delom Starčevog rata, Brigadama duhova, sa ekipe starijih ljudi sa višedecenijskim (70 i kusur godina) sećanjima prešao na likove koji su deset puta mlađi (a već su elitne vojne trupe zbog posebnog uzgoja), i sa time se uspešno izborio.

Priča ovog puta ne prati Džona (mada se tu i tamo spomene), već se nastavlja sa Džejn, oficirkom Brigade duhova stvorenom od DNK Džonove preminule supruge, i ultrateškim (i, kao i sve što ima veze sa Brigadama duhova, moralno zeznutim) zadatkom postavljenim pred nju. Neću da vam spojlujem, čitajte sami. Ako vam se dopao Starčev rat, moglo bi da vam se dopadne i ovo.

Snaga, Naomi Alderman. Šta bi se desilo kad bi devojke, a uz njihovu pomoć i odrasle žene, odjednom stekle moć da proizvode struju, i mogle da je koriste da se odbrane, da napadnu, da ubiju? Do kakvih bi promena došlo u svetu?

Nekome je ovaj roman predvidljiv. I jeste. Takođe je i dosledan: autorka je imala ideju ne samo o konkretnoj situaciji i kratkoročnim promenama, već i o dugoročnoj (vrlo dugoročnoj!) promeni sveta koju bi to izazvalo, i nije se ustezala od toga da njene junakinje i junaci urade i neke vrlo gadne stvari.

Da li bi se stvarno tako desilo? Nema smisla raspravljati o tome (ako je neko voljan, ima smisla napisati knjigu sa sličnom početnom idejom koja bi se onda drugačije razvijala). Autorka je ono što je želela da kaže vrlo dosledno razvila, i to možda nije onako kako bi se nekome dopalo, ali tako je kako je. Meni je taj postupak (a i knjiga) sasvim u redu.

Mlad si da se proslaviš, Miloš Petrik. I, nakon prevoda Miloša Petrika (Snaga), nova knjiga Miloša Petrika! Zbirka kratkih humorističnih priča, prilično uspelih (ili se meni dopadaju, što znači, za mene su uspele). Što se kaže, knjiga koja se čita u dahu (i pritom vas baš lepo zabavi).












Jegermajster, Darko Tuševljaković. Ova knjiga je bila iznenađenje. Čitam, čitam, izgleda mi poznato (i to ne zato što ima ponešto slično sa Darkovim prethodnim romanom, Jaz), i onda shvatim o čemu se radi: u nekim stvarima me baš podsetila na Četiri reke izviru u raju i ine plovidbe Ilije Bakića. Fantazmagorični pristup, uglavnom. I ne, nisu pisali zajedno, niko nije mažnjavao ni od koga, tako je ispalo. I zapravo se u mnogo čemu razlikuju, a opet, malo-malo, pa zaliče. Neobičan osećaj. Pročitajte obe, vrede.







Toliko za ovaj put, i valjda neće biti preduge pauze do sledećeg posta.

Wednesday, 5 June 2019

Književnofantastično-stripski ulov!

Bio je Festival književne fantastike, tamo su mogle da se nabave knjige i novi broj Književne fantastike (šokantno, znam), a izašao je i novi Dedpul, i tako...

Dnevnik noći, Tomas Ligoti, Orfelin

Stanar, Rolan Topor, Orfelin

Četiri reke izviru u raju i ine plovidbe, Ilija Bakić, Agora









Dedpul satire svetsku književnost, Kalen Ban i Mateo Loli, Čarobna knjiga

Književna fantastika br. 6, uredili Dragoljub Igrošanac i Mladen Jakovljević, Kontrast

Led, Jacek Dukaj, Kontrast








Ovog puta se čak ni ne žalim da ne znam kad ću to sve da pročitam. Okej, ne znam kad ću sve da pročitam, naročito Led, ali sam Dedpula, Četiri reke... i Dnevnik noći već pročitala, tako da, eto, ponešto i uspevam.

Monday, 13 March 2017

Pročitano u februaru 2017. godine, deo prvi (plus podsećanje)

9 knjiga ukupno, u ovom postu 4 zbirke priča.

Odvratna sreća, Giljermo Martines. Možda nije bila dobra ideja zbirku početi pričom Veliki pakao, jer su očekivanja nakon nje žestoka. Ne kažem da su ostale priče u zbirci loše, naprotiv; uvrnuto, bizarno, otkačeno, ponešto fantastike, sve je to zanimljivo, ali nakon prve priče... Veliki pakao počinje gotovo trivijalno, limunadicom i pričom o mogućem neverstvu u malom mistu, pa pitanjem da li je zbog neverstva došlo i do dvostrukog ubistva, da bi se otkrilo... Neću da spojlujem, čitajte. A onda pročitajte i ostale priče, žaleći što nisu kao Veliki pakao.








Fantastične priče, Leopoldo Lugones. Uh. Čovek se očigledno interesovao za sve i svašta, menjao stavove, pisao o svemu i svačemu, i taj šareniš od priča (starinska strava, nauka na nivou "životinjskog magnetizma", biblijski motivi, egipatske misterije, okultno, ezoterija, uvrnute priče...) je mogao da bude jako zanimljiv. Al' nije, jer je sve nekako na nivou fore, i to ne naročito dobre, a plus je još i zastarelo. Ovo može da bude zanimljivo za proučavanje (ko je uticao na autora, na koga je kasnije uticao autor), al' da je uživancija za čitanje, nije.










Divno nebesko telo i druge priče, Šinići Hoši. U suštini, i ovo je zastarelo, i dobar deo priča je na nivou fore. Međutim, fore su daleko bolje, ima više duha, inteligentnije je (i to poprilično), a tu je i faktor nostalgije. Naime, dok sam čitala zbirku, baš me je podsetila na Politikin Zabavnik tamo negde iz vremena osnovne škole, a onda vidim u pogovoru da Hošijeve priče i jesu u to vreme bile objavljivane u Politikinom Zabavniku. Zbirku od 30 priča sam pročitala u roku od jednog dana, i baš je nekako bilo gotivno.










Priče tvog života, Ted Ćang. Ovo je... S jedne strane, uživala sam. Knjiga baš onako fino natera mozak da se uključi, plus nema loše napisane priče. Sve je onako sjajno ispripovedano, i pratite vi, recimo, graditelje Vavilonske kule u njihovom pohodu, hoće li uspeti, ili neće, i šta će tu biti... A onda dođe objašnjenje kakvo ste već videli pre jedno dve decenije, ako ne i ranije. Samo je ovo bolje napisano. Ili, pratite priču matematičarke koja otkrije da neke osnovne postavke jednostavno nisu tačne, a onda se ta priča u jednom trenutku prekine, i to je to. Zanimljivi i majstorski ispripovedani misaoni eksperimenti, ali je pitanje koliko će vas ova ili ona tema zainteresovati, i koliko je u konkretnoj priči pisac otišao u dubinu.

Ukupno uzev, dve priče su mi se zaista dopale. Jedna je Priča tvog života, zbog heptapoda i veze između njihovog jezika i načina doživljavanja vremenskog toka, a druga je Pakao je odsustvo boga jer je to predivan crnjak na nivou onoga

SPOJLER

SPOJLER

SPOJLER

SPOJLER

SPOJLER

SPOJLER

kako je Vinston Smit zavoleo Velikog Brata. Što je, u suštini, opet nivo fore, ali sjajno ispričane, i vrlo pogane fore.

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

KRAJ SPOJLERA

Današnji post završavam najavom za večeras: u 19h u Domu Omladine, Tribinska sala, biće promocija trilogije Virovi Mine Todorović. Vir svetova! Gamiž! Magma! Dođite! Najavljeni su hešvit (možda), kuglice od lešnika i/ili kestena, kao i dolazak jednog Mihajla. Dobrodošli su i kafelini (a i posetioci promocije). Dođite!