Friday 6 July 2012

Pročitano u maju 2012.

Zašto baš maj? Nema nekog posebnog razloga. Biće i drugih meseci. Valjda.



Elem, po povratku sa Eurokona, pročitala sam jednu od knjiga kupljenih tamo - Irbis Aleksandra Žiljka. Ludilo od akcije, glavni junak u obliku snežnog leoparda, podsetilo me je malo na Bekstvo iz Los Anđelesa sa sve zvrčkom tipa "Uradi to-i-to ili ćeš da umreš u mukama", samo što je kraj još luđi, i na neki način optimističniji. Sve u svemu, uživancija. I korica kojoj je nemoguće odoleti.







Ogledalo za vampira, Adrijan Sarajlija. Tripozna priča koja vrluda bez čvrste uzročno-posledične veze onako kako takve priče već vrludaju. Nije za one sa slabim stomakom. Ostalima bi ova knjiga mogla da pruži dobru zabavu.











Intrusion, Ken MacLeod. Opaka priča o ugnjetavanju i maltretiranju koje ne donosi totalitaristički režim, već kao-demokratski koji, recimo, borbu za prava ovih ili onih dovede do apsurda, i do režima u kome se niko ne oseća dobro. Glavna priča prati Houp, udatu ženu i majku jednog deteta, koja radi od kuće jer je izdejstvovano da radna mesta moraju da zadovolje sumanute propise kako bi potencijalne majke mogle bezbedno da rade na njima, što je dovelo do toga da radnih mesta za žene ni nema. Houp je ponovo u blagoslovenom stanju, i od nje se zahteva, kao i od svih ostalih trudnica, da uzme pilulu koja će otkloniti potencijalne genetske nedostatke (uglavnom bolesti) sa njenog ploda. Po zakonu nije obavezno uzeti tu pilulu, ali (i tu sledi niz zvrčkica koje su sve, pojedinačno uzev, bezvezne sitnice, ali na kraju dovedu do toga da vas proglase teroristom i oduzmu vam decu, i onu koju već imate i onu koju ćete tek imati, kao osobi nepodobnoj da se o njima stara). Houp nema neki poseban razlog što ne želi da popije tu pilulu, ali eto, ne želi, i želi da se njeno pravo na odluku poštuje.
Priča u pozadini prati sudbine brojnih drugih ljudi sa kojima Houp ovako ili onako stupi u kontakt, i detaljnije oslikava sve užase nazovi-slobodnog društva (u kome vas, recimo, neće pendrekom odvaliti od batina, već će upotrebiti sterilne usijane igle - da se slučajno ne inficirate - a posle vas uputiti na nadležne službe za žrtve trauma). Opak svet, a nije nemoguće da srljamo u njega, kličući mu kao onom pravom. Opaka knjiga.


The Executioness, Tobias S. Buckell. Jedna od dve novele (autor druge, The Alchemist, je Paolo Bacigalupi) smeštene u deljeni kvazi-srednjevekovni svet u kome je veoma lako bacati čini - toliko lako da to i deca i služavke bez problema rade - samo što svaki put kad upotrebite magiju negde u blizini, recimo kod komšije, nikne čarobni drač koji uništava sve pred sobom. Izlečite sopstveno dete od bolesti, a ubijete tuđe koje slučajno pipne drač koji je nikao zbog vas. Ili uništite povrtnjak komšiji, pa mu porodica gladuje. Ili već tako nešto. Zbog toga se vrše javna pogubljenja svih za koje se otkrije da su koristili magiju (sem vrhovnih državnika kojima je to posao), i to je ono što egzekutor radi - u ovom slučaju, egzekutorka, koja je preuzela očevu odoru nakon što je ovaj bolestan pao u krevet. Novela nije loša, samo što ostaje u senci Baćigalupijeve, koji se ozbiljnije pozabavio nekim društvenim aspektima takve situacije, dok se The Executioness fokusira na ličnu priču žene koja pokušava da pronađe decu koju su joj oteli, a pritom je u izvedbi naivna.


Preko rijeke, Dalibor Perković. Još jedna od knjiga iz eurokonskog ulova, i još jedna od knjiga u kojima sam uživala. Crnjak od istine o Isusu Hristu. Vanzemaljci i rat kroz koji smo prošli (vanzemaljci s tim ratom nemaju veze, a ljudi su to što su). Lakrdija sa vremeplovom. Priča o odnosu božanstva i ljudi koji ga slede. Ima ozbiljnog, ima ludiranja, i ima dosta uživanja u čitanju.







Poslednja straža, Sergej Lukjanjenko. Nešto dobrih ideja, ali ukupno uzev deluje kao nasilno nastavljanje popularnog serijala.












Blackbirds, Chuck Wendig. Isprva mi se činilo da se previše trudi da stalno bude vickast i opak i šta sve ne, što nakon izvesnog vremena postane naporno, ali nakon što sam pročitala ceo roman, sa sve intervjuom sa piscem, čini mi se da je problem nešto drugo: previše prerađivanja. Ovo je neka osma-deveta verzija, i ima autora kojima jednostavno ne ide dok ne urade bar deset verzija, ali ima i onih kod kojih se nakon previše prerađivanja izgubi životnost, u nedostatku bolje reči. Zaplet je ovde dobro osmišljen, struktura takođe, likovi isto, ali se negde u tom prerađivanju izgubila životnost, izgubile su se emocije, ili je bar to moj utisak.
Uz sve to, roman mi je bio dovoljno zanimljiv da ću pročitati i sledeći čim ga se dočepam, u nadi da neće biti toliko prerađivanja i lickanja.


Bullet, Laurell Hamilton. Negde sam pročitala da je Hamiltonova izboksovala da joj u ugovoru stoji da urednik ništa ne sme da joj menja. Ne znam da li je to tačno, ali ovog romana se urednik najverovatnije nije ni dotakao, pa tako u prvih trideset strana saznajemo da Hamiltonova ne ume da broji do šest, niti da sabira i oduzima, a ne uspevamo ni da saznamo da li mali Metju ima tri ili pet godina. U prvih trideset strana saznajemo i kako je ko obučen, kao i da čak i dete od tri ili pet godina zna da se Anita kreše sa svima. Onda slede neka koškanja, Ašerovi emotivni problemi, poduža priča ko kome može da puši a da se ne zagrcne (to međ' muškima), a potom sledi poduža scena seksa (tri muška i jedno žensko, homo, hetero, BDSM), i tu smo stigli do trećine knjige, pa ako vas opisano ne zanima, tu prvu trećinu možete komotno da preskočite. Potom se kao nešto dešava, a ako vas ne zanima svaka Anitina misao (detalji o pušenju su mnooogo zanimljiviji), možete da pročitate svaku petu stranu i da ne propustite ništa od bitnih dešavanja. U poslednjoj trećini su još jedna poduža scena seksa (homo i hetero, bez BDSM-a) i kao neki kraj.


Hit List, Laurell Hamilton. Još jedna knjiga u kojoj Anita radi s Edvardom (što znači nešto manje seksa nego inače), istražuju nekakav slučaj serijskih ubica koji je zapravo navlakuša da se Anita odvuče iz Sent Luisa i svih svojih telohranitelja i opakih vampira i šejpšiftera da bi Mother of All Darkness mogla da joj zaposedne telo. I ovde se vidi nedostatak urednika, pa tako oni koji su već hiljadama godina superuberkileri naprasno postanu smotani, a Anita bez većih problema (osim što neki njeni saradnici i ljubavnici budu malo seckani) uspe da pobedi superubernegativku za koju je prethodno rečeno da je možda nije moguće ubiti niti je se u potpunosti otarasiti. Ups, pa to je bio spojler.

To je to za maj.

No comments:

Post a Comment