Prošle godine sam uvek nekako stizala na Sajam u vreme kada je već gužva; doduše, tada sam imala previše posla da bih stigla ranije, dok to ove godine nije slučaj, pa sam čak mogla da se manje-više nesmetano krećem, ako izuzmem umalo sudar sa dvojicom popova.
Zbogradi štednje, ove godine ne kupujem mnogo; i izbegavam prevode sa engleskog, pošto mi to ne bi bio problem da pročitam u originalu. Uprkos tome, leđa su me zabolela od nošenja (i noge od hodanja) dok sam sve donela kući.
A evo i za šta sam izdvojila hard earned money:
30. februar sestre po dramaturgiji Jelene Đurović
Vrtovi nestvarnog Save Damjanova - a must have ako vas zanimaju srpska fantastika&ogledi o istoj
Svi ti lepi konji Kormaka Makartija - on ne može da omane
Gete na sssamrti, Tomas Bernhard, ni taj još nije omanuo, bar ne da ja znam za to
Abraksasov vodič niz dokumentarni film, 2. prošireno izdanje, Bojan Pandža, ovog puta sa znatno kraćom listom ljudi kojoj se zahvaljuje
Tradicionalna japanska pozorišta No i kabuki, priredile Sonja Višnjić Žižović i Jovana Stojanović Veličković
Skrivena mana, Tomas Pinčon - hoću li se već jednom nakaniti da čitam tog Pinčona?
Poslednja straža, Sergej Lukjanenko (uz knjigu dobila i konzervu Coca-Cola Zero, čokoladicu i kesicu kafe)
Na veliko zadovoljstvo, pokupila sam i autorski primerak (prevela 2 eseja odatle) Okvira i retrospektive Normana Spinrada.
Na ništa manje zadovoljstvo, po običaju naišla na poznate mi ljude; ne računajući one koji trenutno na Sajmu rade, srela Jevtropijevićku (nadam se da je nisam udavila pričom niti je protiv njene volje naterala da kupi primerak Mačjih snova (s posvetom, naravno)) i Melkora s klincem.
Sve u svemu, Sajam je bio veoma prijatan - a biće poseta još.
No comments:
Post a Comment