Nisam sigurna koliko je Tumblr uticao na nastanak ove priče, a koliko gomila drugih stvari.
No, priča je tu.
No, priča je tu.
Zver pred kapijom
Priča veli da se pred kapijom grada jednog dana pojavila strahovita
zver, i zahtevala da joj predaju izvesnu devojku. Stražari su se
uplašili, ali – i to im služi na čast, zaista – ne htedoše ni
da pošalju po devojku niti da razbesne zver odbijanjem, već rekoše
beštiji da ne odlučuju oni o tome, i da će obavestiti gradske
starešine.
Postoji mnogo verzija ove priče, i detalji se razlikuju. U nekima, u
gradu je stolovao veliki knez. Druge pominju samo gradonačelnika ili
već kakvog činovnika. Za zver se ne može sa sigurnošću reći
kako je izgledala, da li je to bio zmaj, neki drugi džinovski
gmizavac prekriven krljuštima i sa ili bez krila, ogromni rogati
medved... Zver je bila strašna, u tome se sve priče slažu, ali to
je ujedno sve što se zna o njoj. Priče se ne slažu ni kad se o
devojci radi. Lepotica kakve nigde nema, kažu neke, umilnog glasa,
laganog koraka, vešte ruke s iglom i koncem. Zgodna cura, kažu
drugi, ali ne baš toliko zgodna da se zbog nje pogine. Ili, drčno
devojče, bistro, ali divlje i neukrotivo, još ni u petnaestu nije
zašlo.
U svakom slučaju, u gradu je podignuta uzbuna. Zbog zveri nisu smeli
kapiju da otvore, da trguju, da posluju, a, sa druge strane, nikome
se nije mililo da predaju devojku koja je, čak i ako je divljakuša,
njihova. I divljakuše se jednog dana udaju, slušaju muža i rađaju
nove podanike i građane. Možda ih treba ukrotiti, ali imaju i one
svojih prednosti.
Priče se slažu da su se okupili vitezovi i rešili da oteraju ili
ubiju zver. Detalji se razlikuju. Možda su izašli pred zver,
uplašili se i pobegli, prepustivši devojku njenoj sudbini. Možda
su se neki ipak usudili da izazovu zver na megdan, i poginuli. Bar
jedna priča pominje viteza koji je noć pred megdan pijan pao s kule
i slomio vrat, za šta zaista ne možemo da krivimo zver.
U nekim pričama pominju se i lukavi ljudi koji su pokušali varkom
da se otarase beštije. Otrovom. Šunjanjem i oštrim bodežom.
Bajalicom. Neki su poginuli, neki su jedva sačuvali glavu na
ramenima. Niko nije uspeo.
U nekim verzijama priče pominju se pregovori. Vešte diplomate,
gradonačelnik (ne baš toliko vešt), ili veliki knez pokušali su
da odgovore zver od njenog nauma, da trguju s njom, podmite je ili
zastraše. Nije vredelo. Zver je zahtevala devojku.
Na kraju, devojku je i dobila. U svim verzijama priče. Ne može se
čitav grad rizikovati zbog jedne cure, ma koliko lepa bila. U gradu
je ostalo još deva, što umilnih, što temperamentnih. Još će ih
stasati. Šta je jedan život naspram čitavog grada?
Možda su devojku odvukli pred zver, uplakanu devojku, devojku koja
se otima i moli ih da je puste, drogiranu devojku zapušenih usta da
bi bila mirnija. Možda je devojka sama stala pred zver, uplašena,
ili ponosita, ili spremna da se žrtvuje za svoj narod, ili sve to
zajedno. Zavisi od verzije koju slušate.
Postoji i verzija koja se ređe čuje. O devojci koja staje pred
zver, i priča s njom. O knjigama, o muzici, o umetnosti, o nauci. O
vetru pod krilima i dalekim predelima. Odigraju partiju šaha bez
table i bez figura, jer bez problema pamte položaj i poteze.
I zver odlazi, i devojka odlazi s njom, konačno pronašavši nekoga
s kim može da priča.
Ne znam da li su živeli srećno zauvek potom. Svakako su živeli
onako kako su hteli.
No comments:
Post a Comment