Saturday 28 May 2016

Tumblr (?) inspiriše

Nisam sigurna koliko je Tumblr uticao na nastanak ove priče, a koliko gomila drugih stvari.

No, priča je tu.

Zver pred kapijom

Priča veli da se pred kapijom grada jednog dana pojavila strahovita zver, i zahtevala da joj predaju izvesnu devojku. Stražari su se uplašili, ali – i to im služi na čast, zaista – ne htedoše ni da pošalju po devojku niti da razbesne zver odbijanjem, već rekoše beštiji da ne odlučuju oni o tome, i da će obavestiti gradske starešine.
Postoji mnogo verzija ove priče, i detalji se razlikuju. U nekima, u gradu je stolovao veliki knez. Druge pominju samo gradonačelnika ili već kakvog činovnika. Za zver se ne može sa sigurnošću reći kako je izgledala, da li je to bio zmaj, neki drugi džinovski gmizavac prekriven krljuštima i sa ili bez krila, ogromni rogati medved... Zver je bila strašna, u tome se sve priče slažu, ali to je ujedno sve što se zna o njoj. Priče se ne slažu ni kad se o devojci radi. Lepotica kakve nigde nema, kažu neke, umilnog glasa, laganog koraka, vešte ruke s iglom i koncem. Zgodna cura, kažu drugi, ali ne baš toliko zgodna da se zbog nje pogine. Ili, drčno devojče, bistro, ali divlje i neukrotivo, još ni u petnaestu nije zašlo.
U svakom slučaju, u gradu je podignuta uzbuna. Zbog zveri nisu smeli kapiju da otvore, da trguju, da posluju, a, sa druge strane, nikome se nije mililo da predaju devojku koja je, čak i ako je divljakuša, njihova. I divljakuše se jednog dana udaju, slušaju muža i rađaju nove podanike i građane. Možda ih treba ukrotiti, ali imaju i one svojih prednosti.
Priče se slažu da su se okupili vitezovi i rešili da oteraju ili ubiju zver. Detalji se razlikuju. Možda su izašli pred zver, uplašili se i pobegli, prepustivši devojku njenoj sudbini. Možda su se neki ipak usudili da izazovu zver na megdan, i poginuli. Bar jedna priča pominje viteza koji je noć pred megdan pijan pao s kule i slomio vrat, za šta zaista ne možemo da krivimo zver.
U nekim pričama pominju se i lukavi ljudi koji su pokušali varkom da se otarase beštije. Otrovom. Šunjanjem i oštrim bodežom. Bajalicom. Neki su poginuli, neki su jedva sačuvali glavu na ramenima. Niko nije uspeo.
U nekim verzijama priče pominju se pregovori. Vešte diplomate, gradonačelnik (ne baš toliko vešt), ili veliki knez pokušali su da odgovore zver od njenog nauma, da trguju s njom, podmite je ili zastraše. Nije vredelo. Zver je zahtevala devojku.
Na kraju, devojku je i dobila. U svim verzijama priče. Ne može se čitav grad rizikovati zbog jedne cure, ma koliko lepa bila. U gradu je ostalo još deva, što umilnih, što temperamentnih. Još će ih stasati. Šta je jedan život naspram čitavog grada?
Možda su devojku odvukli pred zver, uplakanu devojku, devojku koja se otima i moli ih da je puste, drogiranu devojku zapušenih usta da bi bila mirnija. Možda je devojka sama stala pred zver, uplašena, ili ponosita, ili spremna da se žrtvuje za svoj narod, ili sve to zajedno. Zavisi od verzije koju slušate.
Postoji i verzija koja se ređe čuje. O devojci koja staje pred zver, i priča s njom. O knjigama, o muzici, o umetnosti, o nauci. O vetru pod krilima i dalekim predelima. Odigraju partiju šaha bez table i bez figura, jer bez problema pamte položaj i poteze.
I zver odlazi, i devojka odlazi s njom, konačno pronašavši nekoga s kim može da priča.
 Ne znam da li su živeli srećno zauvek potom. Svakako su živeli onako kako su hteli.

No comments:

Post a Comment