Saturday 12 March 2011

Radionica, anegdota, inspiracija, vesti

Ratnik se proteže na trešnjinom drvetu - photo by Hisashi


Na ZS forumu bila martovska radionica, tema je bio dvoboj. Bila i moja priča, Povratak ratnika.











Povratak ratnika


Milica se uzvrpoljila.

“Još ga nema”, rekla je.

Majka je uzdahnula.

“Znam, dušo.”

Milica je poželela da pita kada će se vratiti, ali se suzdržala. To se nikad nije znalo. Odskitao bi, tukao se u pravim pravcatim dvobojima, pa se vratio. Nekad povređen, nekad ne. Najčešće zadovoljan.

Samo, sada ga već dva dana nije bilo. Šta ako mu se nešto desilo? Šta ako je jako povređen? Šta ako je... Ne, to već nije bilo verovatno, mada, opet, nije bilo ni nemoguće.

I kako ona da sedi mirno kada ga već dva dana nema?

“Smiri se već jednom”, progunđao je njen otac. Lako je njemu da priča, sedi tu, čita novine, nije on taj koji bi mogao da nastrada.

“Mama, a da bacim vračku?”

“Nikako! Razbesnela bi ga. Znaš kakav je kad se naljuti.”

Devojčica je pokunjeno klimnula. Nije bio preke naravi, ali, kako je samo umeo da ignoriše!

“Neku malecku? Tako da ni ne primeti?”

“Kakvu bi to vračku bacila a da on ništa ne primeti?”

“Pa... za sreću?”

Majka se nasmejala.

“Dušo, pa znaš da je sreća u njegovom domenu!”

Milica je klimnula. Znala je. Sve je znala, i da ne vredi nervirati se, i da su te tuče – pravi pravcati dvoboji! - muška posla i da ona tu ništa ne može, i da ne sme da baca vračke, ali kako da se smiri i čeka ga da se vrati kada je znala da je mogao da se vrati bez uveta, bez prsta (desilo se već dvaput, i, bez obzira na to što je uspešno regenerisao čitav prst, isprepadao ju je), bez dela noge... Šta ako mu neko odgrize parče tela? Oporavio bi se vremenom, ali nije volela da ga gleda povređenog.

Malecka u krevecu je zagugutala. Milica je smesta potrčala – malecka se uvek tako ponašala kada je on bio pred vratima.

Nije bila svesna osmeha koji joj se širio licem dok ga je puštala unutra i videla da je nepovređen, tigrasti mačak sa pokretima pantera koji ih je pozdravio mjaukom i uputio se pravo ka svojoj posudi za hranu, da bi kasnije zadovoljno zaspao, predući.

“Biće novih mačića u komšiluku”, rekla je majka, nakon što ga je znalački odmerila pogledom.

***

Ideja za ovu priču potiče od anegdote sa FDU. Jedan deo prijemnog ispita za dramaturgiju bio je da napišemo scenu na zadate elemente. Dve godine (ili tako nešto) pre nego što sam polagala taj prijemni, bila je zadata tema "Povratak ratnika". Pošto su to bile ratne devedesete, većina scena se odnosila na te ratove; jedna devojka je napisala scenu u kojoj likovi kukaju dok očekuju "ratnika" da se vrati, plaše se šta će biti s njim, da bi se na kraju ispostavilo da je "ratnik" mačak koji je bio u skitnji.

To je scena koju nam je prepričao asistent dok nas je pripremao za prijemni, uz lekciju da ne valja ići "na prvu loptu". To je scena koju je ispitna komisija pamtila godinama nakon tog prijemnog.

Ta prepričana scena mi je bila inspiracija za ovu priču.

***
Iz radoznalosti i u želji da naučim neke stvari (uglavnom SEO), počela sam da pišem za Suite101. Za sada su tu samo prikazi knjiga (Zoo City Lauren Beukes, Crooked Little Vein Warren-a Ellis-a, Dinner at Deviant's Palace Tima Powers-a i The Quiet Girl Petera Hoeg-a). Stay tuned!


No comments:

Post a Comment