Monday 21 March 2016

Čitalačka 2015. godina, Orfelin

Orfelin je izdavačka kuća koju sam primetila kada su objavili Prognana bića. Pošto me zanima mitologija, odmah sam se zalepila za knjigu, a onda otkrila da mi se ilustracije uopšte ne sviđaju. Ne zato što su loše, nego zato što ne volim karikaturu.

I onda sam nekoliko godina tokom Sajma knjiga prolazila pored njihovog štanda, samo bacivši pogled na nova izdanja, ali ne baš zainteresovana za njih.

Pretprošle godine sam čak nešto i kupila, a prošle su me i štand i nova izdanja oduševili, pa sam sa štanda odnela tovar knjiga.

I bacila se na čitanje. Oduševljenje je opstalo.

Knjige kupljene prošle godine na Sajmu: Dom gospođice Peregrin za čudnovatu decu i Grad pustoduha Ransoma Rigsa (o njima sam pisala ovde, a izašao je i treći nastavak, Biblioteka duša, pa ili trk u knjižare, ili naručujte od izdavača), Vrbe Aldžernona Blekvuda, Lavkraftov Šaptač u tami, i Zazviždi i ja ću ti doći M. R. Džejmsa.

Vrbe, Aldžernon Blekvud. Tri priče: Vendigo, Vrbe, i Silazak u Egipat. Meni lično je najbolje legla naslovna priča, sa opakom atmosferom i opakim stvarima koje se dešavaju dvojici zbunjenih i nasukanih na ostrvcetu usred Dunava, dok oni pokušavaju da shvate šta se događa i, još važnije, kako da se odatle izvuku živi, ako je to uopšte moguće. A sve to, ponavljam, na ostrvcetu usred Dunava, prepunom lepog mladog drveća, za koje ne biste poverovali da može nekom da deluje strašno (čak ni nakon Tolkinovog Starca Vrbe, jer se ovo dešava u našem svetu). Vendigo je takođe vrlo dobra priča (zastrašujuće stvari u kanadskoj bestragiji, gde na stotine kilometara unaokolo ne možete da nađete nikakvu pomoć jer nikog nema), dok mi je Silazak u Egipat bio možda predug, ali fascinantan na drugačiji način, zbog upadljivo ambivalentnog odnosa prema onostranom: naratoru je to možda strašno, i žali propast prijatelja, ali prijatelju... Da ne spojlujem sad, nabavljajte knjigu i čitajte.






Zazviži i ja ću ti doći, M. R. Džejms. Gomila kratkih priča o duhovima, onako fino starinskih, u koje onda autor ubaci poneki krvožedan detalj (da, znam, detalj nije živo biće pa da može da bude krvožedan). Sjajna knjiga da je pročitate, a onda poklonite nekom (ja sam je poklonila majci za Novu godinu, pa je i ona uživala): em su priče za sve generacije (sa izuzetkom mlađe dece, osim ako želite da ih istraumirate), em ova tvrdokoričena Orfelinova izdanja stvarno fenomenalno izgledaju.






Šaptač u tami, Lavkraft. Ovu knjigu sam zapravo pročitala u februaru-martu 2016, zato post kasni. Ko ne voli Lavkrafta (to jest njegova dela), ne zaslužuje da... Ahem. Klasični Lavkraft, sa poprilično šarolikim pričama: kosmička strava, kanibalistički splater, metažanrovska meditacija, ksenofobična histerija... Hiljadu i jedan način da čovek završi u ludari. Uživancija za ljubitelje.

Kako je krenulo, izgleda da ću i na ovogodišnjem Sajmu ponovo da se nacrtam na Orfelinovom štandu (pod pretpostavkom da nova izdanja ne kupim ranije), i da teglim novu gomilu knjiga. Sa zadovoljstvom.

EDIT: Manjak koncentracije, ili čega god, doveo je do toga da zaboravim na prvu knjigu u Orfelinovom izdanju koju sam pročitala nakon prošlogodišnjeg Sajma, a to je novo, tvrdokoričeno izdanje Zavodnika Dejana Ognjanovića, urednika zaslužnog za ediciju "Poetika strave", to jest (za sada) Vrbe, Šaptača i Zviždača, plus, nadam se, gomilu knjiga koje tek dolaze (najave su krenule!).

Elem, ako se neko pitao vredi li nabavljati novo izdanje Zavodnika: ukoliko volite starinsku stravu, misteriju, mrak, ponešto humora, i još mnogo toga pride, a niste nabavili prvo izdanje, vredi. Ukoliko imate prvo izdanje, ovo je dopunjeno novelom "Crni čovek" (možda čak i efektnijom od romana), koja osvetljava izvesna dešavanja pre radnje Zavodnika, i pripoveda Grozdinu priču, pa je odgovor i dalje: vredi. Plus sjajno izgleda.

Eto. Izvinjavam se na propustu.

No comments:

Post a Comment