Sunday 14 October 2012

Pročitano u septembru 2012., deo prvi

Goodreads mi kaže da sam u septembru pročitala 16 knjiga. Pa, da krenemo.




Zmaj i ždral, Aleksandar Tešić. Meni lično je bolje legao Kosingas - više fantastike i mitologije, manje istorije. Ne sumnjam da će oni sa boljim poznavanjem istorije više uživati od mene, ja sam brkala likove. Ovde svakako ima više akcije nego u Kosingasu, što će se dopasti onima kojima je Kosingas bio prespor (meni nije) - mali Miloš Obilić, zmajevito dete, je konstantno u opasnosti, zle sile bi da ga smaknu pre nego što ispuni svoju sudbinu i doraste za junaka, pa ga valja i odbraniti, a tu su i mnogobrojne intrige sa Dušanovog dvora. Za ljubitelje takvih stvari, poslastica.






Galapagos, Kurt Vonegat. Postaćemo foke, i to ne mornaričke! Jej! Ludo zabavan Vonegat, sa sve sinom čuvenog Kilgora Trauta (zapravo, duh njegovog poginulog sina koji se milion godina zadržao na ovom svetu i pratio šta se dešava sa ostacima ljuske rase nakon što je virus sve ljude, sem onih na maloj teritoriji oko Galapagosa, učinio neplodnim). U prilično kratkom roku sam pročitala četiri Vonegatova romana, i od ta četiri, ovaj mi je najbolje legao.







Vremetres, Kurt Vonegat. Usled vremetresa, ljudi su osuđeni da ponavljaju prethodnih deset godina svog života. Nema slobodne volje. Ništa se ne menja. Ništa ne možete da promenite, šta god da ste zabrljali, ponovo ćete. Što znači, između ostalog, da možete da pustite mozak na pašu, jer ionako ni na šta ne utičete. A onda to stanje prođe, i treba ubediti ljude da ponovo uključe mozak. I opet, Kilgor Traut, koga vremetres pogađa manje nego druge.








Oko sokolovo (Deadeye Dick), Kurt Vonegat. Klinac glupom greškom postaje dvostruki ubica, ćale mu je kreten od propalog slikara i mora da izigrava zvezdu, majka ni da se pomeri. Što sve poprilično definiše malog baksuza.











Plavobradi, Kurt Vonegat. Da, mogla sam lepo odmah da kažem da sam u biblioteci našla sve četiri Vonegatove knjige koje je izdao Beli put. I čitala po knjigu dnevno, okvirno. I uživala, naravno. Kilgor Traut se ne pojavljuje u ovoj izmišljenoj autobiografiji izmišljenog slikara (da se pojavio, sasvim bi se lepo uklopio) ispunjenoj uobičajeno šašavim likovima.






Alhemičar, Paulo Koeljo. Jedna od onih čuvenih knjiga koje pročitam iz radoznalosti da vidim oko čega se digla tolika frka. Zbirka sumnjivih mudrosti od kojih bi oni koji malo ili nimalo ne čitaju mogli da se osete kao da su pročitali nešto mnogo pametno. Što je, naravno, i dalje daleko bolje nego da ne čitaju uopšte.


Toliko za sad. Stay tuned!

2 comments:

  1. Meni najdraža Vonegatova knjiga je Plavobradi. Izuzetna je i Slaughterhouse 5. Plavobradi me oduševio šašavim likovima, briljantnom ironijom i Vonegatovim karakterističnim humorom.

    ReplyDelete
  2. Slaughterhouse 5 je sjajna knjiga, ovde nije ni ušla u razmatranje jer govorim o 4 nedavno pročitane. Jako mi je draga Kolevka za macu, možda jer je to prva Vonegatova knjiga koju sam čitala; a od 4 ovde navedene, Galapagos mi je bio najluđi, ima i Vonegatovog karakterističnog humora, i šašavih likova, i briljantne ironije - ironije ima čak i više nego u Plavobradom, ili je bar direktnija.

    ReplyDelete