Thursday, 6 February 2020

Prvi ulov 2020. godine!

Odem ja tako da se bakćem sa birokratijom naše zemlje ponosne, obavim sve što je u datom trenutku moglo da se obavi, i nakon toga, rešim da se tešim knjigama.

Evo i kojim:

Črna mati zemla, Kristian Novak, Književna radionica Rašić. Od njega sam prethodno čitala roman Ciganin, ali najljepši, zaključila da su u pravu svi koji tvrde da od Kiša takvog pisca nismo imali, i naravno da i ovo mora da se pročita.

Tuđa kost, Sanja Savić, Arete. Već neko vreme je na spisku za čitanje, pa kad sam je već našla u knjižari...

Ustoličenje jarca, Tihana Tica, Beoletra. Ovo je bilo u planu za nabavku još u vreme Sajma, ali je nisu imali na štandu izdavača, pa sam je nabavila sad.




Toliko za ovaj put; naravno da ne znam kad ću da ih pročitam, znam samo da neću odmah sad, pošto su mi trenutno Rusi na redu.

Saturday, 1 February 2020

Pročitano u decembru 2019. godine, deo drugi

Da, znam da je februar.

Makar na post o pročitanom u januaru verovatno nećete dugo čekati; biće o ukupno 3 knjige, pošto mi je januar uglavnom protekao u gledanju serija. Mnogo serija.

Nego. Preostale knjige pročitane u decembru. Ima ih 7.

Čudnovati događaji u novogodišnjoj noći, Nebojša Petković. Roman-omnibus, tri isprepletene priče. Ako ste čitali trilogiju Poslednji grad, ponovo ćete se susresti sa (varijacijom?) starog znanca Ruina, osim što se sve dešava u savremenom Beogradu, ne u postapokaliptičnom okruženju. A onda znate i kakvu vrstu priče možete da očekujete, i za šta se likovi zapravo bore.

Ukoliko vam se dopao Poslednji grad, neka vas ne obeshrabri promena žanra. Ono bitno, što vas je privuklo trilogiji, prisutno je i ovde.





Ledeni zmaj, Džordž R.R. Martin. Nemojte da vas zbuni opis knjige, ovo nema nikakve veze sa svetom Pesme leda i vatre. Uopšte nije taj svet. I pisano je ranije. Ako vam se učinilo da ste ovo već čitali, samo u kraćem izdanju, pa, izdanje je iste dužine, samo su dodate ilustracije. Mnogo ilustracija. I tako se od priče na tridesetak strana dobije atraktivna (i zgodna za poklon) knjiga od stotinak strana.

Što se priče tiče, lepa je, o devojčici koja se ne uklapa u okruženje i, pogodili ste, ledenom zmaju. Tako da, ako volite lepe priče, nemojte da vas odbije što ovo nema ama baš nikakve veze sa Vesterosom.





Uhvati zeca, Lana Bastašić. Ukoliko vam se dopala Moja genijalna prijateljica Elene Ferante, ovo definitivno ima sličnosti, naročito u početku, dok razlike ne postanu uočljivije. Plus je tu i korišćenje Kerolove Alise u Zemlji čuda. No, ako niste čitali Elenu Ferante, niti vas zanima Alisa, i nećete da prepoznajete nikakve reference, samo da uživate u knjizi takvoj kakva je, možete i to. Dve prijateljice, jedna zaljubljena u brata drugog, komplikovani međuljudski odnosi (kako mladalački, tako i kasniji) dodatno zakomplikovani politikom (Bosna, devedesete), pokušaj da se ode, nemogućnost da se ode, potraga za bratom, odbijanje da se neke stvari prihvate (jer ko bi želeo da ih prihvati), pokušaj da se nešto uradi u životu... Sve je to tu i ako vam reference ništa ne znače. I u svemu tome možete da uživate.

Čuvari proročanstva, Milena Stojanović. Poslednji deo trilogije Proročanstvo bogova. Ono što je početo u Petruškom zmaju i nastavljeno u Zovu krvi ovde je završeno i zaokruženo. Braća su konačno zajedno, obred je obavljen, predstoji im poslednja bitka (a posle nje još jedna, ona na Kosovu), i srećan kraj uopšte nije zagarantovan.

Ukoliko ste uživali u prethodna dva nastavka, želećete da pročitate i Čuvare proročanstva.








Kopljem i mačem, Ilija Dragićević. Gotivan istorijsko-avanturistički omladinski roman (mlađahni junak, sitni vlastelin koji je em baš lep, em je prepametan, em je toliko dobar borac da svaku borbu dobije, a na sve to je i dobrog srca i bašbaš brine za siromašne seljake), samo što sve to povremeno postane mnogo manje slatko. Na primer, kada se usput pomene da su kralj Milutin i kraljica Simonida već deset godina u braku i još nemaju dece, a Simonida u tom trenutku ima dvadeset godina. Ili kad silan narod bude masakriran samo zato što se zli župan mnogo ljuti što lepa kneževa kći kojom želi da se oženi ne voli njega nego nekog tamo sitnog vlasteličića. I tako...



17: Antologija savremene švedske noir priče, grupa autora. 17 priča, dvadesetoro autora, detektivske priče kakve biste i očekivali, istorijske priče, poneki horor, nešto naučne fantastike... Dosta toga ima ovde. Izbor je šarolik i teško da će vam se sve dopasti (ili da će vam sve ostati u sećanju), ali može da se nađe za svakog ponešto, a možete i da pribeležite autore čija biste dela stavili na spisak za čitanje.









Mračna kći, Elena Ferante. Nije onako upeglana kao Napuljska tetralogija. Nije ni sirova kao Dani napuštenosti. Ima sličnosti sa drugim delima ove autorke, svakako; komplikovani odnosi roditelja i dece, majka kojoj je povremeno (ili i češće), stvarno, ali stvarno dosta sopstvene dece, otac koji više brine o karijeri nego o deci i brigu o deci mahom prepušta majci (pa ona ne može da se bavi sopstvenom karijerom koliko bi želela), primitivnost i prostakluk napuljske rodbine koji s vremena na vreme izbijaju i iz glavne junakinje...

Ima tu repetitivnosti iz knjige u knjigu, ali se autorka dosledno bavi stvarima kojima se nije lako baviti, i to vredi.

Wednesday, 25 December 2019

Pročitano u decembru 2019. godine, deo prvi

Za početak, 5 knjiga i 1 strip (i ne, ovog puta neće biti ukupno 21 knjiga u roku od mesec dana).

Pauk i drugi užasi, Hans Hajnc Evers. Germanski horor. Mračno, uvrnuto, zlokobno, neretko sadistički (s tim što sadizam tu nije sam sebi svrha, al' opet, nije za one sa slabim želucem). Zavodljive i opake žene (čuvajte se žena!). Rasisti. Mrcvarenje životinja (za koje je očigledno da mu se pisac protivi).

Ako tražite likove koji su fini i slatki, teško da ćete ih naći ovde, al ' ćete naći opake, uznemirujuće priče.

Vredi.





Mračni bogovi, T. E. D. Klajn. Lavkraftovski, ili, bolje rečeno, inspirisano Lavkraftom, pa je onda pisac uradio to što je sam hteo (a hteo je da vas uljuljka u neka sasvim obična dešavanja, pa da vas onda zvekne opakim), i što neretko u sebi sadrži solidnu dozu ironije. I to što je hteo mu i uspeva. Mračno zabavna zbirka od koje se povremeno stresete. Preporuke.










Jezero, Jošimoto Banana. Ovo je, pre svega, jedna fina ljubavna priča. Neobična, svakako, sa nekonvencionalnim karakterima, ali i dalje ljubavna priča dvoje ljudi sa popriličnim problemima iz prošlosti koji nekako uspevaju da nađu način da se vole i da žive zajedno i da nađu neku svoju sreću.

Pretpostavljam da sam vam sad spojlovala neke stvari, ali ima tu još dosta toga što vam nisam ni nagovestila (a za one koji se pitaju 'oće li se njih dvoje uzeti ili već tako nešto, pa, sada znate, i u tom smislu možete mirno da uživate).






Problem tri tela, Liju Cisin. Ovo može da deluje sporo. I jeste, sporo se razvija. Što mi uopšte nije smetalo. Naježila sam se (tamo gde je, pretpostavljam, i trebalo da se naježim), i grabila dalje kroz prilično kompleksnu knjigu, da bih u jednom trenutku shvatila... Pa, ne mogu to da vam kažem, jer bi bio spojler, ali shvatićete i sami. I možda ćete, kao i ja, da se pitate da l' da budete oduševljeni ili da psujete autora. Ili oboje.









Noć živih Dedpula, Kalen Ban. Evo ga i taj jedan strip. Dedpul u zombi apokalipsi, i naravno da je sve uvrnuto (uz zabavne odgovore na neka pitanja koja se neminovno postavljaju u takvoj kombinaciji situacije i likova), i naravno da Draškov sjajan prevod doprinosi tome da se valjate od smeha.

Dakle, čitajte.









Theory of Bastards, Audrey Schulman. Nemam pojma zašto ovakva korica. Jeste, stoji tu i pitanje hoće li se njih dvoje smuvati, ali je sve ostalo zanimljivije od toga. Recimo, zebe sa šeširićima i u čarapicama. I blago zaprljane majice (nošene jedan dan). I hoće li ona dobiti dozvolu bonobo matrijarha da uđe u kavez i proučava ih. I...

I ima tu mnogo, mnogo toga zanimljivog, ali ima i takvih scena da ja ne bih smela nikome da preporučim ovu knjigu. Plus krene u jednom smeru, i vi to pratite, i zanimljivo je, i onda se bez pardona i bez upozorenja prebaci u drugi podžanr, a onda se nakon još nešto vremena (i događanja) završi. Eto tako. Može da posluži kao mesto za završetak. I autorka toliko dobro piše da meni ništa od toga nije smetalo, ali uz sve što se tu dešava i što bi nekog moglo na ovakav ili onakav način da uznemiri, ne bih se usudila da preporučim ovu knjigu.

Čitajte na svoj rizik. Nadam se da ćete uživati.

Toliko za ovaj put. U sledećem postu o pročitanom biće uglavnom dela domaćih autora.